Minuciozni rad interpreta

Hommage à Bruno Bjelinski: Lidija Horvat Dunjko, Kristina Kolar, Ingrid Haller, Barbara Othman, soprani, Robert Kolar, bariton, Filip Merčep, udaraljke, Ljerka Pleslić Bjelinski, klavir, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 10. prosinca 2014.

  • Ljerka Pleslić Bjelinski i Lidija Horvat Dunjko, foto: © Vedran Penga

    Hommage à Bruno Bjelinski
    naziv je koncertnog projekta u potpunosti posvećenog vokalnoj lirici Brune Bjelinskog. Njime je 2012. Ljerka Pleslić Bjelinski – Stančićeva učenica, skladateljeva supruga i vjerni promicatelj njegove glazbene ostavštine – u više koncertnih prigoda obilježila dvadesetu godišnjicu skladateljeve smrti. Dvije godine poslije isti koncert je izveden i u Zadru. Okupivši oko sebe pjevačku kremu mlađe i srednje generacije, Ljerka Pleslić Bjelinski sama je interpretirala klavirsku dionicu cijelog koncerta u neprekinutom trajanju od gotovo devedeset minuta. To je pozamašan pothvat koji zahtijeva vrhunsku pripremu i savršenu koncentraciju, a mlađe pijanističke generacije mogu učiti od Ljerke Pleslić Bjelinski kako se to radi. No, nije naodmet napomenuti da ovakav koncert zahtijeva i potpunu predanost koja može biti rezultat jedino intrinzične motivacije i nutarnjeg poznavanja skladateljevog opusa. Stoga u koncertu sastavljenom od čak šest ciklusa vokalne lirike (Šuma spava, Dijalog, Pjesme za bezimenu, Gitanjali, Ciciban, Candomblé) Ljerka Pleslić Bjelinski nije puka klavirska pratnja, nego pokretač i matica projekta.
    Ingrid Haller, foto: © Vedran PengaBarbara Othman, foto: © Vedran PengaKristina Kolar, foto: © Vedran Penga
    Gledajući cjelovitost koncerta, vidljivo je da je Ljerka Pleslić Bjelinski izuzetno pažljivo odabrala svakog pjevača za pojedini ciklus. Lidija Horvat Dunjko (Šuma spava i Candomblé s Filipom Merčepom), Kristina Kolar (Dijalog), Ingrid Haller (Pjesme za bezimenu), Barbara Othman (Gitanjali) i Robert Kolar (Ciciban) predstavljaju pjevače čiji glasovi svojom ekspresivnošću korespondiraju nutarnjim sadržajima ciklusa. U širokom rasponu ciklusa nastalih u gotovo tridesetogodišnjem rasponu od 1947. do 1975. godine, prelazeći put od (tek nominalno) dječjih ciklusa poput Cicibana i Šume spava do iznimnih egzotičnih opusa poput Candomblé i Gitanjali, vokalna lirika Brune Bjelinskog zahtijeva iznimno kvalitetne pjevače koji su kadri spojiti teške pjevačke dionice sa savršenom dikcijom i nesputanom muzikalnom ekspresivnošću. Klavirskoj dionici Bruno Bjelinski nije namijenio ulogu pratnje/kulise nego pjevaču posve ravnopravnog partnera koji u pripremi programa ima podosta posla. Glazba Brune Bjelinskog nije distancirani spekulativni kozmos, nego glazbeni svijet blizak ljudskoj stvarnosti i iskustvima, a time i pristupačan širem glazbenom slušateljstvu. Ipak, time se ne umanjuje njegova zahtjevnost: u tehničkoj preciznosti koju opusi Brune Bjelinskog traže, otkriva se minucioznost rada pojedinog interpreta.
    Filip Merčep, Ingrid Haller, Barbara Othman, Ljerka Pleslić Bjelinski, Robert Kolar, Kristina Kolar, Lidija Horvat Dunjko, foto: © Vedran Penga
    Angažman Ljerke Pleslić Bjelinski u održavanju sjećanja na tog velikog hrvatskog skladatelja vjerojatno nitko neće moći nadmašiti. Prigodničarski i obljetničarski koncerti te različiti festivali vezani uz hrvatsko skladateljstvo dobrodošli su i uvijek će postojati, ali u cjelini je potrebno češće i sustavnije upoznavanje hrvatske publike sa domaćim skladateljima. Premda je Bruno Bjelinski velik dio života bio povezan sa Silbom na kojoj je skladao znatan broj opusa, a koja je i mjesto njegovog posljednjeg počivališta, znakovit je slab odaziv zadarske publike. Polupraznu Svečanu dvoranu Sveučilišta nisu popunili ni Silbenjani sa zadarskom adresom, a da nije bilo nešto učenika kao redovite koncertne publike, atmosfera bi bila otužna. Traži li Zadar drugačije koncertne programe i/ili problem leži u nekim drugim konstelacijama – pitanje je koje zahtijeva dublju evaluaciju. Kao kakva-takva utjeha može poslužiti činjenica da Zadar zacijelo nije specifikum, nego jednostavan pokazatelj hrvatskih koncertnih prilika, pogotovo onih koji se tiču hrvatske glazbe te njenih samozatajnih skladatelja i izvođača.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 5. siječnja 2015.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike