Krčenje novih putova

Koncertna sezona Zadarskog komornog orkestra: dir. Tomislav Fačini, solist: Jasen Chelfi, violončelo, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 9. veljače 2015.

  • Zadarski komorni orkestar, Tomislav Fačini i Jasen Chelfi, foto: © Vedran Penga

    U kojem god svojstvu Tomislav Fačini nastupa u Zadru – bilo kao dirigent različitih većih izvođačkih sastava, bilo kao voditelj Vokalnog ansambla Antiphonus – uvijek možemo biti sigurni da će se raditi o iznimno zanimljivim programima kojima Fačini pristupa na kreativan i krajnje majstorski način. Tako je i središnji koncert sezone Zadarskog komornog orkestra donio uzbudljiv program: Valse triste Jeana Sibeliusa, praizvedbu Koncerta za violončelo i orkestar Dubravka Palanovića, Battagliu à 10 Heinricha Ignaza Franza von Bibera te Simfoniju u G-duru, br. 8, Le soir (Večer) Josepha Haydna. Dakle, teško da bi se mogao sastaviti program koji bi u tolikoj mjeri mogao zadovoljio diferencirana glazbena nepca!
    Zadarski komorni orkestar, Tomislav Fačini i Jasen Chelfi, foto: © Vedran Penga
    Podatnosti koncerta pridružuje se i raznolikost izvođačkih sastava koja publiku lakše vodi recepciji koncerta. Sibeliusov Valse triste predstavlja profil glazbe kakvog Zadarski komorni orkestar svira s najviše srca, stoga je i dobro promišljen potez započeti koncert ovakvim tipom skladbe. Sibeliusov svjetski hit za šire krugove ljubitelja glazbe prohujao je u prepoznatljivoj Fačinijevoj gestikulaciji, prepunoj energije, poleta, pa i kasnoromantičkog patosa – a za pohvalu Zadarskom komornom orkestru može se reći da je s mnogo predanosti slijedio Fačinijeve kretnje. Nasuprot tome, orkestar je bio podosta suzdržaniji u praizvedbi Koncerta za violončelo i orkestar Dubravka Palanovića. Zadarskoj praizvedbi koncerta skladanog upravo za Zadarski komorni orkestar, a na poticaj Ivana Repušića i violončelista Jasena Chelfija, prisustvovao je i skladatelj.

    Izvrstan prvi violončelist Zagrebačke filharmonije Jasen Chelfi kao solist u koncertu opravdao je svoju visoku reputaciju. Premda je Palanovićev koncert svojim brojnim aluzijama na glazbu različitih tradicija komunikativna skladba, koja nije namijenjena samo slušateljskim krugovima glazbenih profesionalaca – ona nije ni simplificiran ni skroman glazbeni uradak; štoviše, to je skladba satkana iz brojnih, suptilno povezanih slojeva, koji zahtijevaju popriličnu pažnju kako pri izvođenju, tako i pri slušanju. Chelfi je izuzetnom spretnošću i muzikalnošću suvereno vladao teškom solističkom dionicom koja pred solista stavlja nemali izazov, poglavito u vratolomnim i raskošnim prevrtanjima kadence prvog stavka. Orkestar s proširenim puhačkim sastavom svoj dio posla odradio je korektno, ali sa manje interesa nego obično. Šteta, jer Palanovićeva skladba i u orkestralnom dijelu ima mnogo više potencijala od onih odsviranih.
    Zadarski komorni orkestar i Tomislav Fačini, foto: © Vedran Penga
    U drugom dijelu koncerta čuvena Biberova Battaglia à 10 u D-duru, C. 61 „posvećene Bakhu“, donijela je komorni zvuk programske glazbe, čiji otkačeni barokni primjer politonalitetnosti evocira glazbu niza skladatelja 20. stoljeća. Fačini je kao basso continuo s grupicom glazbenika ZKO-a, a u skladu s vlastitom interpretacijskom estetikom, satkao dojmljiv glazbeni imaginarij bitke kao sinonima za pravu sliku političke stvarnosti Europe 17. stoljeća. Osim lijepih primjera barokne ornamentike, u sjećanju će ostati izvrsna slika nestajanja na kraju Battaglie, postignute brižljivim smanjivanjem napetosti i dinamičkim gašenjem.

    Zadarski komorni orkestar na svom repertoaru već ima Haydnovu Simfoniju br. 6 u D-duru, „Jutro“ iz poznate Haydnove programske simfonijske trilogije koju čine simfonije s programskim podnaslovima Jutro, Podne i Večer. Orkestar je svom repertoaru pridodao Osmu simfoniju u G-duru, Le soir (Večer), u kojoj su se gudačkom korpusu pridružili drveni puhači te rogovi, dok je dionicu bassa continua i ovdje izveo sâm dirigent. Fačinijev muzičarski temperament zarazan je, ali ga i nije tako lako slijediti: dok bi Zadarski komorni orkestar uz nekog manje zahtjevnog dirigenta istu simfoniju možda odsvirao tehnički čišće i u sporijim tempima, vjerojatno bi je odsvirao i s manje prodornosti i nerva – dobili bismo korektniju, ali i dosadniju izvedbu. Dakako da pri slušanju smetaju falš rogovi, ali su barem drveni puhači i gudački korpus uz poneku neusklađenu iznimku bili primjereni Fačinijevoj visoko postavljenoj ljestvici. Promatran u cjelini, koncert je ipak bio prevelik interpretativan zalogaj za Zadarski komorni orkestar u konstelaciji sa Tomislavom Fačinijem: možda je samo trebalo jednu skladbu zamijeniti nekom manje zahtjevnom, a koja već postoji na repertoaru ZKO-a. No, igranje na sigurne karte poznatih repertoarnih terena mnogo je manji dobitak od napornog i avanturističkog krčenja novih putova, na kojima je ponekad nužno i ogrepsti koljena da bi se došlo do (višeg) cilja.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 28. veljače 2015.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike