Cikojević otkriva Papandopula

Crveni ciklus Zagrebačke filharmonije: dir. Michał Dworzyński, solist: Dalibor Cikojević, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 20. veljače 2015.

  • Michał Dworzyński i Zagrebačka filharmonija

    Crveni ciklus Zagrebačke filharmonije pružio je 20. veljače brojnoj publici zanimljiv koncert s djelima Karola Szymanowskog, Borisa Papandopula i Richarda Straussa pod ravnanjem maestra Michała Dworzyńskog (1978), uglednog poljskog dirigenta međunarodne karijere, dobitnika niza nagrada od kojih posebno ističemo prvu nagradu na Međunarodnom dirigentskom natjecanju Lovro pl. Matačić, osvojenu 2003. u Zagrebu. Središnja točka večeri bila je naročito zanimljiva, jer je nakon niza godina ponovno izveden Treći klavirski koncert Borisa Papandopula, zahvaljujući zalaganju pijanista Dalibora Cikojevića, redovnog profesora i dekana Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

    Zanimljiva pripovijest o tom djelu počinje davne 1959, kada je djelo dovršeno i praizvedeno dvije godine kasnije na prvom Muzičkom biennalu u Zagrebu u tumačenju Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem autora i sa solistom Stjepanom Radićem. Tada je Koncert i snimljen i povremeno se mogao čuti u radijskom eteru, ali nikada nije ponovno izveden. U međuvremenu se partitura zagubila, ali srećom su ostale sačuvane orkestralne i solistička dionica, kao i snimka, tako da je djelo rekonstruirano, tiskano i osposobljeno za izvedbu.

    Dalibor Cikojević – koji se posljednjih godina, uz ostalo, intenzivno bavi otkrivanjem i izvođenjem Pandopulove klavirske glazbe i piše knjige u kojima taj naš ponajbolji skladatelj također ima počasno mjesto – uvelike je pridonio Pandopulovoj promociji, tako da je njegov recital sa skladateljevim antologijskim djelima premijerno izveden na Dubrovačim ljetnim igrama dobio nagradu Milka Trnina za posebno umjetničko ostvarenje, a Treći klavirski koncert koji je 2006. snimio sa Zagrebačkom filharmonijom uz dirigenta Pavla Dešpalja dobio je diskografsku nagradu Porin za najbolji album klasične glazbe. Sada je to djelo konačno doživjelo ponovnu koncertnu izvedbu, dakako u tumačenju Dalibora Cikojevića, a tiskani materijal i nova snimka zacijelo će pridonijeti pojačanom zanimanju i drugih pijanista za izvođenjem, jer sjajno djelo to svakako zaslužuje.
    Dalibor Cikojević i Zagrebačka filharmonija
    Papandopulov Treći klavirski koncert virtuozno je djelo bogato zvukovnim bojama, u dodekafonskom stilu, s asocijacijama na narodne motive ali i na jazz u posljednjem stavku. Majstorski je instrumentirano i zahtijeva pomniju suradnju solista i orkestra, koji je u ovom slučaju mjestimice bio preglasan i ne uvijek precizan. Dalibor Cikojević je vrstan i iskusan pijanist koji je nenametljivo, ali suvereno, izveo solističku dionicu. Uoči koncerta je u jednom razgovoru u šali izjavio da on to djelo svira najbolje na svijetu jer je trenutno jedini pijanist na svijetu koji ga izvodi! Ispraćen je dugim pljeskom i ovacijama te je dodao još jednu kraću Papandopulovu skladbu – efektnu Treću studiju za klavir.

    Poljski dirigent Michał Dworzyński uvelike propagira skladatelje svoje domovine, pa je na početku večeri predstavio Koncertnu uvertiru u E-duru op. 12 Karola Szymanowskog, rano ali zrelo djelo poljskog skladatelja u kojem se osjećaju utjecaji Richarda Straussa. To je pak odlično korespondiralo s Don Quixotom, Straussovim fantastičnim varijacijama na temu viteškog karaktera, koje prema Cervantesovom remek-djelu dočaravaju pustolovine naivna, ali hrabra i u konačnici nesretna plemića, koji je želio ispraviti sve svjetske nepravde.

    Richard Strauss tu je svoju osebujnu i opsežnu simfonijsku pjesmu bogato orkestrirao s nizom zanimljivih deskriptivnih sola, izdvojivši prije svega violončelo (odlično tumačenje Smiljana Mrčele) za opis Don Quixota, te violu (Dragan Rucner) za Sancha Panzu, ali i nešto manje zastupljene violine (koncertna majstorica Sidonija Lebar) i violončela (vođa dionice Jasen Chelfi), kao i niz drugih istaknutih solista u odličnom orkestru koji je pod znalačkim vodstvom maestra Dworzyńskog pružio vrlo dobar dojam.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 28. veljače 2015..

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...