Šarmantni zavodnik

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Malden Tutavac, red. Robert Bošković

  • Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Malden Tutavac, red. Robert Bošković

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku nakon punih 47 godina, 13. ožujka premijerno je izvelo operu Don Giovanni Wolfganga Amadeusa Mozarta prema libretu Lorenza da Pontea. Postavljanje Mozarta na scenu veliki je izazov za sve sudionike projekta koji trebaju oživjeti svijet odrednice dramma giocosso, ali iznijeti i pjevački i glumački sve detalje Mozartove glazbe koji i danas potiču stručne rasprave i povijesne analize. Lik Don Juana Mozart je dobro poznavao iz književnih predložaka, a operu je skladao kao pravu dramu ljudskih emocija, erotskih želja, dramu traganja za savšenom ljubavlju, nemoći da se ona i pronađe, dramu prevare, boli i osvete. Uz sve to, elementi satire i komike na površinu izvlače karakterne osobine likova tipične za žanr opera buffa. U tom dualizmu koji je zadao autor uspješno je glazbeno i vizualno realizirana osječka premijera.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Malden Tutavac, red. Robert Bošković
    Dirigent Malden Tutavac naglasio je već u uvertiri dualizam zagrobnog života Kamenog kipa koji eskalira u finalu opere te moralnih sukoba stvarnoga svijeta kojima su izloženi likovi. Režija Roberta Boškovića bila je na tragu današnje sveprisutne erotizacije kazališta, pa tako i opernog, a Don Juan je bio i više no zahvalna tema za takav odabir. Kako puteni elementi predstavljaju dio Mozartovog Don Giovannija, začini te vrste imaju svoje mjesto u dramaturgiji opere. Ali su oni u osječkoj produkciji prevladali i u cijelosti preuzeli dramatrugiju opere, pa su glazbeno-stilske karakteristike Mozartove partiture potisnute u drugi plan. Takva je režija mjestimice probijala zatvorene Mozartove prizore, obrnula skladateljev postulat formiran u talijanskoj opernoj estetici i glazbu postavila na mjesto „poslušne kćeri poezije“. S druge pak strane, režija je nizom suvremenih poteza naglasila emocionalnost i pokretljivost likova u inače statičnim arijama, podcrtala plesne i žanr-scene te naročito glumački intenzivirala recitativne dijelove. Sve je rezultiralo neočekivano svježim dinamizmom radnje, poput onoga u znatno kasnijim romantičkim operama u koji se lijepo uklopila glasovna podjela uloga s prevladavajućim verdijevskim osobinama.

    Pjevački je opera iznesena u cjelini vrlo dobro, naročito ako se uzme u obzir velika angažiranost pjevača nenaviklih na glumački intenzivne operne režije. Mladi Leon Košavić (bariton) nosio se sa ulogom Don Giovannija pjevački i glumački podjednako uspješno, što pokazuje njegov veliki umjetnički potencijal. U duetu sa Zerlinom Là ci darem la mano glasom je psihološki profilirao lik zavodnika, dok su u drugome činu više došle do izražaja njegove solističke interpretativne glasovne mogućnosti prijelaza iz dramatičnih u lirske scene. Bas Berislav Puškarić u ulozi Leporella započeo je registar-arijom niz solističkih nastupa kojima je pokazao stilski dorađenu dionicu dosjetljivog sluge i ostao joj vjeran do kraja opere. Sopranistica Dragana Radaković u ulozi Donne Anne istaknula se u dramatičnim arijama već od scene očeve smrti u prvom činu te kulminacijom u finalu opere. U interpretaciji je prevladavalo vrlo dobro vladanje tehničkim zahtjevima složene Mozartove partiture koja već najavljuje buduće kolorature Kraljice noći.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Malden Tutavac, red. Robert Bošković
    Mladi tenor Josip Čajko u ulozi Don Ottavija pokazao je više sklonosti ka komornom oblikovanju i profiliranju lika koji je tumačio što je posebice došlo do izražaja u triju Maski, dok je za ulogu osvetnika u solističkim arijama, kao i recitativima interpretativno bio premalo angažiran. Bas Damir Baković kao Commendatore bio je potpuno uživljen u ulogu posjetitelja iz svijeta onostranog, a otpjevao ju je stilski vrlo uredno i autentično. Sopranistica Sanja Toth kao Donna Elvira, ulogu je tumačila s puno emocija imajući mjestimice problema s prilagodbom glasa mozartijanskom stilu u solističkim nastupima. U komornim ansamblima uspješno je profirilara bojom glasa svoj lik. Sopranistica Ivana Medić otkrila je ulogom Zerline karakterisike prave mozartijanske pjevačice kojoj u tehničkom smislu treba dorade u visinama, ali ipak je dominirala topla neopterećena fraza i spretno dijalogiziranje s ostalim pjevačima i orkestrom. Bariton Robert Adamček ostvario je ulogu Masetta glumački vrlo atraktivno, a pjevački su se isticale ljubavne scene u paru sa Zerlinomm kao i njegova uloga u ansamblima.

    Orkestar je u uvertiri pokazivao znakove opterećenosti Mozartovom frazom koja pred suvremene svirače stavlja niz minuciozno razrađenih stilskih zahtjeva zrele bečke klasike. U nastojanju da ih realizira, zvučao je mjestimice nervozno, a mjestimice savršeno usredotočeno na detalj. Upravo je ta usredotočenost na detalj tajna uspješnog stilskog tumačenja Mozartovih partitura, što je orkestar u kasnijem tijeku opere sve više i uspješnije realizirao. Posebice su stilski uredno bile izvedene recitativne poveznice uz pratnju električnog čembala (Damir Šenk), kao i sva tri plesa u finalu prvoga čina. Nadopune vokalnih melodija u dionicama drvenih puhaćih instrumenata i violina također su oblikovale prepoznatljive mozartovske fraze.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, dir. Malden Tutavac, red. Robert Bošković
    Kostimi i scena organizirani u dualizam crno-bijelog izričaja savršeno su oslikali Mozartovu kritiku dvostukih moralnih kriterija aristokratskog društva. Scenografija Davora Praha, kao i glamurozna crno-bijela kostimografija Nevena Mihića bila je svojevrsni spiritus movens premijere. Oblikovatelj pokreta i koreograf Vuk Ognjenović te baletni ansambl osječkog HNK-a uspješno su realizirali iznimno zahtjevnu zadaću i bili gotovo sveprisutna plesna dopuna radnje tijekom cijele opere. Među mnoštvom atraktivnih plesnih trenutaka, scena zabave i borbe, istaknuo se dramatičan finale prvoga čina te niz stilski razrađenih plesnih ilustracija ljubavnih prizora. Ukupnom vizualno raskošnom dojmu, posebice spretnim balansiranjem između dramatičnih i komičnih, te iznimno osjetljivih komornih scena, pridonijeli su Ivan Lušičić, oblikovatelj video projekcije i 3D mappinga, te oblikovateljica rasvjete Vesna Kolarec.

    Don Giovanni u Osijeku potvrđuje rastuće vrijednosti opernog ansambla koji može uspješno spojiti zahtjeve suvremene režije i stilski jasno definirane Mozartove glazbe.

    © Sunčana Bašić, KLASIKA.hr, 15. ožujka 2015.

Piše:

Sunčana
Bašić

kritike

najavljujemo...