Rađanje Soap Opere

9. sezona ciklusa Cantus & Lisinski: 4. koncert, 4 skladatelja, 4. epizoda Soap Opere, dir. Ivan Josip Skender, red. Dora Ruždjak Podolski, solisti: Marija Lešaja, sopran, Martin Draušnik, violina, Gorana Biondić, sopran, Ivana Srbljan, mezzosopran, Miljenko Đuran, tenor, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, 16. ožujka 2015.

  • Cantus Ansambl i Ivan Josip Skender, foto: Facebook

    Tekuća sezona Cantus Ansambla u znaku je hrvatskih skladatelja u povodu sedamdeset godina Hrvatskog društva skladatelja. Obilježava se i sto godina od rođenja Stjepana Šuleka te devedeseti rođendan Milka Kelemena. Četvrti koncert ove sezone u potpunosti se orijentirao na učenike prof. Šuleka kroz tri generacije. Predstavio je dvojicu izravnih Šulekovih đaka, Miru Belamarića i Davorina Kempfa, zatim jednog predstavnika mlađe generacije – Marka Slavičeka, diplomanta iz razreda Frane Paraća, koji je pak preko svog profesora Stanka Horvata također, na određen način, izdanak Šulekove škole.

    Na kraju je praizvedena četvrta epizoda Soap Opere koju Cantus Ansambl u pet nastavaka predstavlja u ovogodišnjem ciklusu kao pripremu za integralnu premijernu izvedbu na ovogodišnjem Muzičkom biennalu Zagreb u koprodukciji s Kulturom promjene Studentskog centra. Autori tih epizoda su različiti, a ovu pretposljednju potpisuje Silvio Foretić (1940), koji je pak studij kompozicije počeo kod Milka Kelemena, također Šulekovog đaka. Dakle, svi su autori tog zanimljivog koncerta na izvjestan način povezani sa Šulekovom školom.
    Srebrenka Poljak i Marija Lešaja, foto: Facebook
    5 Poemas del Cante Jondo, za sopran i klavir Mire Belamarića (1935) nadahnutih poezijom španjolskog pjesnika i dramatičara Federica Garcije Lorce sugestivno je interpretirala vrsna sopranistica Marija Lešaja uz odličnu suradnju pijanistice Srebrenke Poljak. Svaka od tih pet poema (Memnto, Balkon, Danza, Crotalo i Campana) s obilježjima andaluzijskih narodnih pjesama duboko je proživljena u prikazu patnje i boli, kako u tekstovima, tako i u Belamarićevoj dojmljivoj glazbenoj potki.

    Za skladbu Komsomolkina suza za violinu i orkestar, nadahnutu proznom poemom Moskva-Petuški ruskoga pisca Venedikta Vasiljeviča Jerofejeva, skladatelj Marko Slaviček (1986) je dobio nagradu Stjepan Šulek. U prvome je planu pjevna lirska tema violine kojom počinje i završava to jednostavačno djelo, a koja okružuje središnji dramatični dio skladbe živopisnog orkestralnog kolorita, da bi se na kraju smirila u početnom ugođaju. Interpretacija je bila na visokoj razini zahvaljujući odličnom i muzikalnom solistu Martinu Draušniku i Cantus Ansamblu pod autoritativnim vodstvom dirigenta Ivana Josipa Skendera.
    Branko Mihanović, Žarko Perišić i Danijel Martinović, foto: Facebook
    Reminiscencije za puhački trio (oboa, klarinet, fagot) Davorina Kempfa (1947) s diskretnim folklornim dodirom Dalmatinske zagore odlično su izveli Branko Mihanović, Danijel Martinović i Žarko Perišić, dostojni nasljednici Zagrebačkog puhačkog trija, koji je u sastavu Branko Mihanović, Anđelko Ramušćak i Zvonimir Stanislav djelo praizveo 1982.

    Naposljetku, s nestrpljenjem se očekivala praizvedba četvrtog nastavka Soap Opere iz pera duhovitog i iskusnog skladatelja i libretista Silvija Foretića. Ta zamišljena zabavna komorna opera po dramaturškom predlošku Irene Škorić rađa se poput sapunice uvođenjem novih muških likova uz stalne protagonistice, mezzosopranisticu Ivanu Srbljan i sopranisticu Goranu Biondić, u ulogama gospođe Irme Berger, supruge estetskog kirurga i hostese koja je u vezi s Irminim suprugom. One su suparnice i inicijatorice novih zavrzlama oko ljubavnog trokuta, odnosno četverokuta. Autori prve tri epizode su Mladen Tarbuk, Mirela Ivičević i Zoran Juranić. U trećem nastavku pojavio se lik doktora Bergera u tumačenju Ozrena Bilušića, a u ovome četvrtom nastavku je ulogu ekstravagantnog zavodnika i pohotnog bogataša Sforze, zapravo egomanijaka, pjevao tenor Miljenko Đuran.
    Gorana Biondić, Miljenko Đuran, Ivana Srbljan, Ivan Josip Skender i Cantus Ansambl, foto: Facebook
    U režiji Dore Ruždjak Podolski svo troje protagonista (Ivana Srbljan, Gorana Bjondić i Miljenko Đuran) pružilo je vrlo dobar dojam unatoč nadajmo se privremenoj upotrebi stalaka s notama i njihovim premiještanjem u skladu s pokretima na sceni i ponešto preglasnoj pratnji orkestra pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera. Skladatelj Silvio Foretić je slijedeći zadanu sapunjarsku temu shvatio svoj zadatak kao „zezanciju“, potrudivši se da da sve od sebe u profesionalnom smislu. Ima tu svega, primjerice songova o restauraciji djevičanstva, o osveti prevarene žene, otkačenih valcera ili parodiranog citata iz Puccinijeve Tosce.

    A kako će Soap Opera djelovati kao cjelina, Foretić je pomalo skeptičan: „Pet dobrih radova, petorice dobrih, ali vrlo različitih skladatelja može se, kao cjelina, pretvoriti u prilično heterogenu zmešariju. Ali bolje obilna i zabavna heterogenost, nego suzdržana, oprezna i dosadna monolitnost.“ Bit će dakle u svakom slučaju zanimljivo pogledati cjelovitu premijeru Soap Opere (uključujući i posljednji nastavak autora Gorana Tudora ) 22. travnja na 28. Muzičkom biennalu Zagreb.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 24. ožujka 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike