Atraktivna, vješta i dosadna violinistica

Ciriški komorni orkestar (Zürcher Kammerorchester), dir. Sir Roger Norrington, solistica: Arabella Steinbacher, violina, KD Vatroslav Lisinski, 31. ožujka 2015.

  • Sir Roger Norrington i Ciriški komorni orkestar (Zürcher Kammerorchester), arhivska fotografija, foto: Youtube

    Koncert najurednijeg Ciriškog komornog orkestra pod vodstvom Sir Rogera Norringtona je u dva dijela u Velikoj dvorani Lisinski donio možda malo navodnih suprotnosti. Tek toliko da pomislimo da smo živi, a da ne gledamo zlatne ribice iza debelog stakla kakva akvarija, zlatne ribice koje besprijekorno sviraju s isto takvim zajedništvom. U tome je Ciriški komorni orkestar na tragu današnje prevladavajuće mode kakvu sportski uspješno uzgaja stotinjak sličnih sastava. Na početku se mogla čuti ničim izazvana skladbu švicarskog skladatelja Fabiana Müllera. Sklaba po svim propisima baratanja orkestralnim sastavom. Njezin navodno intrigantni, a zapravo istrošeni naziv Labyrint pružao je više očikivanja, ali Müller se u svom nabrajanju zanatske vještine izgubio u Labirintu pa mu je potrebna ona važna A-nit.

    Arabella SteinbacherPotom je na podij stupila solistica. Sve je naučila Arabella Steinbacher. Njezina umjetnička biografija kaže da je violinu počela učiti u dobi od tri godine. I može se reći da je sve naučila. Barem što se naurednijeg sviranja violine fino dogojenim tonom tiče. Sve je za Arabellu Steinbacher krenulo putem čuda od djeteta koje maze i paze institucije i donatori sa svih strana. Interpretcije Arabelle Steinbacher zabilježene su na CD-ima koje možda netko u znatiželjnom magnovenju nehotice i kupi. Lijepa i vješta mlađa violinistica (München, 1981.) u prigodno glamuroznoj opravi i smjerna nastupa besprijekorno je nabrojala sve zapisane note Mozartova 5. koncerta za violinu i orkestar u A-duru. Angažaman je bio do bola činovnički dosadno usmjeren. Oduševljeni dirigent Sir Roger Norrington se nakon prvog stavka okrenuo publici koja je zapljeskala. I tako sve do kraja premda odobravanje među stavcima već stoljeće ne pripada boljim navadama. Možda je to bio pokušaj da se ponovno uvede ili urođeni engleski nenadmašni smisao za humor.
    Roger Norrington, arhivska fotografija
    Izvedbeno življa od nastupa glamurone lutkice Arabelle Steinbacher bila je posljednja Mozartova Simfonija br. 41 u C-duru, KV 551, "Jupiter". U njoj je Sir Norrington slijedio sve navade s namjerom dodajući akcente koji su prijetili da postanu prenapregnuti. Međutim, pasionirani duhoviti stari iskusni dirigentski mačak, oxfordske povjesničarske naobrazbe, koji je od mladih dana stekao iskustvo u razvijenoj kulturi pjevačkih i inih amaterskih sastava, znao je živo, žustro i pregnatno predstaviti tu Simfoniju. Norrigton je svjestan naslijeđa u intepretativnom smislu, ne nastoji biti pod svaku cijenu originalan kao što je to popularno, i ipak će novom-starom interpretacijom zadovoljavajućem broju slušatelja u dvorani Lisinski s visokim sviračkim standardima Ciriškog komornog orkestra znati pružiti dovoljno slušateljskih izazova i zadovoljstva. Naš naklon maestro.

    © Maja Stanett, KLASIKA.hr, 2. travnja 2015.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike