Poštivanje notnog izvornika

Koncertni ciklus Zagrebačkog kvarteta, Hrvatski glazbeni zavod, 8. travnja 2015.

  • Zagrebački kvartet, arhivska fotografija

    Od već brojnih eksluzivnih gudačkih sastava, svaki gudački kvartet u Zagrebu ima svoj zaseban ciklus koncerata. Bilo u Hrvatskom glazbenom zavodu ili možda u Maloj dvorani KD Lisinski. Ciklus najstarijeg Zagrebačkog kvarteta koji već desetljećima, razumljivo, mijenja svoj sastav, i ove se sezone održava u HGZ-u. Bio je to već peti koncert u njegovom ovogodišnjem ciklusu. Izborom programa bio je na tragu klasičnog kvartetskog repertoara kojega obvezno mora začiniti djelo hrvatskog skladatelja. Jednako vrijedi za koncerte na domaćem terenu kao i na eventualnim gostovanjima u narasloj i nemilo konkuretnoj svjetskoj sceni. Takav je dobrodošli red, jer hrvatska kvartetska literatura ima se čime podičiti. Zagrebački kvartet u novije vrijeme čine nagrađivani mladi violinist Marin Maras uz violinista Davora Philipsa, violista Hrvoja Philipsa i stamenu i nenametljivu gotvo plahu prisutnost violončelista Martina Jordana.

    Drugi dio večeri bio je izazovno posvećen izvedbi iz ogledne zbirke Beethovenonovih kvarteta. Beethoven je izdigao sklisku i svim kompozitorima izazovu formu iznad mogućnosti nekog udobnog kućnog muziciranja bez obveze. Na Beethovenove postavke se nitko poslije njega nije mogao oglušiti. Kao prilog i počast velebnom opusu na slabo posjećenu koncertu Zagrebačkog kvarteta u polupraznoj dvorani HGZ-a bio je njegov Gudački kvartet u Es-duru, op. 74. U skladu s izborom, Zagrebački kvartet je zreli Beethovenov opus donio s puno pažnje i poštovanja.

    Prvi dio koncerta donio je Gudački kvartet Srđana Dedića i Bartókov Treći gudački kvartet. Oba su – svaki na svoj način – bili prilozi dugoročnim Beethovenovim oblikovnih utjecaja u nadasve zahtjevnoj formi. Bartókov Kvartet u četiri vezana stavka klasičnog oblika diskretno unosi elemente idioma mađarske narodne glazbe koja je na osebujan način bila okosnica njegova bogatog etnomuzikološkog interesa te je na neprispodobiv autorski način utkana u cijeli njegov opus. U uvijek prepoznatljivu rukopisu ona je postala svojinom elementarnog pa dijelom i antologijskog naslijeđa glazbe 20. stoljeća. Zagrebački kvartet je to na vrlo uredan i nikad raspojasan način poštivao.

    Slično diciplinirano je Zagrebački kvartet pristupio i Gudačkom kvartetu Srđana Dedića koji je praizveden na Biennalu 2009. godine. Tri povezana stavka kao iz talijanskog naslijeđa u Dedićevom Gudačkom kvartetu jednostavno su označena rimskim brojevima. Opširni prvi stavak oblikovan po svim pravilima struke s iznenađujućim tonskim bojama gudača, potom slijedi pastozni i ugođajem pomalo šumski mističan drugi i izrazitije karakterno zahuktali ritmični završni.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 9. travnja 2015.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike