Profesionalna i osobna zrelost interpreta

Srce u lahoru, Hommage à Ljiljana Molnar Talajić Ivana Lazar, sopran, Danijel Detoni, klavir, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 3. ožujka 2015.

  • Danijel Detoni i Ivana Lazar, foto: © Vedran Penga

    Godinu dana nakon zapaženog zagrebačkog koncerta Srce u lahoru, Hommage à Ljiljana Molnar Talajić kojeg su u okviru HGZ-ova ciklusa Molto cantabile izveli sopranistica Ivana Lazar i pijanist Danijel Detoni, i Zadar je doživio svoju varijantu tog koncerta. Doduše, repertoar je bio ponešto izmijenjen u odnosu na posljednji koncert – umjesto Debussyjevih solo-popijevki izvedene su Brahmsove – no srž je ostala ista: niz rijetko izvođenih, pa i zaboravljenih opusa u znalačkom, muzikalnom, punom zvuku izvrsnih glazbenika. Što je zagrebačka glazbena kritika tada zapazila, ostalo je nepromijenjeno i u zadarskom koncertu.

    Ivana Lazar je solistica čije bavljenje Liedom otkriva bogatstvo njezinih potencijala i izvan opernog repertoara; Danijel Detoni je njezin posve ravnopravan partner pri stvaranju vrsnih, profinjenih izvedbi Brahmsove, Straussove i Massenetove solo-popijevke, kao i pregršta rijetko izvođenih skladbi triju hrvatskih autora. Među spomenutim velikim zapadnoeuropskim skladateljima nailazimo i na domaća imena – Ivana Lang (Nokturno, op. 54, br.1), Hubert Pettan (Slavuj) i Adalbert Marković (Četiri ljubavne pjesme na stihove Vesne Parun). U izvedbi dvoje glazbenika do izražaja dolazi sva intimnost i refleksivnost koje Lied čine nutarnje zahtjevnom glazbenom vrstom. Zajedništvo profesionalne, ali i osobne zrelosti interpreta ključni je čimbenik tog dolaska do biti skladbe. Upravo bi u tom segmentu Ivana Lazar i Danijel Detoni mlađim slušateljskim i interpretacijskim generacijama mogli postati putokazom kako doći do uzorne izvedbe koja se obraća slušateljima i nešto im kazuje.
    Danijel Detoni i Ivana Lazar, foto: © Vedran Penga
    „Ostati čovjek u ovom poslu – nije lako. Stoga je ovaj koncert i posvećen Ljiljani Molnar Talajić, koja je bila i veliki interpret i veliki čovjek“. Tim je riječima Ivana Lazar na završetku koncerta pojasnila zadarskoj publici zašto je za dodatak odabrana upravo Azemina Milana Prebande, skladba koja predstavlja osobnu poveznicu između Ljiljane Molnar Talajić i Ivane Lazar. Energetski naboj koji je ispunjavao Svečanu dvoranu Sveučilišta u Zadru posve se zgusnuo tim krajnje emocionalnim nastupom. Jedini nelijep segment koncerta kojeg se nažalost ne može ne spomenuti bila je – publika. Nju su sačinjavali malobrojni učenici i profesori glazbe te nekolicina ljubitelja klasične glazbe. Gotovo sablasna praznina Svečane dvorane bila je nakon ovacija na koncertu beogradskog Beltanga tim nepodnošljivija – a to kvalitetan i odlično pripremljen program poput Hommage à Ljiljana Molnar Talajić doista nije zaslužio.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 10. travnja 2015.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike