Zahtjevan projekt

Ciklus Sonate za klavir i violinu Ludwiga van Beethovena, Anđelko Krpan, violina, Nada Majnarić, klavir, Muzej Mimara, 10. travnja 2015.

  • Anđelko Krpan, arhivska fotografijaIznimno ambiciozan i zahtjevan projekt osmislili su dugogodišnji umjetnički suradnici violinist Anđelko Krpan i pijanistica Nada Majnarić. Na tri koncerta tijekom ove i slijedeće sezone oni planiraju izvesti svih deset sonata za klavir i violinu Ludwiga van Beethovena. Velik je to izazov i pothvat jer obuhvaća zanimljiv i vrijedan dio Beethovenova opusa koji je nastajao kroz petnaest godina na prijelazu dvaju stoljeća (1797.-1812.). Prvi koncert tog osebujnog ciklusa održan je 10. travnja u vrlo dobro posjećenoj dvorani Muzeja Mimara, jer takvi su tematski koncerti prava rijetkost u našoj sredini.

    Violinist Anđelko Krpan je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te jedan od osnivača i prvi violinist Gudačkog kvarteta Sebastian. Redovito surađuje s pijansticom Nadom Majnarić, istaknutom komornom glazbenicom, koja živi u Beču i zaposlena je na Bečkom kozervatoriju kao korepetitorica. Oboje su dobitnici više nagrada a zajedno su snimili dvije kompaktne ploče. Poželimo im da i ovaj zamašni program Beethovenovih sonata za klavir i violinu također nađe svoje mjesto na nosaču zvuka.

    Na prvom koncertu umjetnici su izveli Prvu, Drugu i Treću sonatu u D-duru, A-duru i Es-duru te Sedmu sonatu u c-molu. Prve tri sonate za klavir i violinu koje je Beethoven posvetio svojem učitelju Antoniju Salieriju pripadaju opusu 12, dakle ranom stvaralačkom razdoblju kada se kod Beethovena uz izniman skladateljski talent i potrebu za novim suvremenim izrazom ipak još osjeća utjecaj klasičara Haydna i Mozarta. Dakle, uz klasično naslijeđe, osjeća se i dominacija klavira, što je bilo uobičajeno u ono vrijeme, a vidi se i po naslovu (Sonate za klavir i violinu). To je očito zavelo pijanisticu da predimenzionira forte dinamiku, iako je izvedba bila sugestivna i na visokoj tehničkoj razini.
    Anđelko Krpan i Nada Majnarić, arhivska fotografija
    S vremenom Beethoven u svojim sonatama daje violini sve veću neovisnost od klavira što je kulminiralo u 9. Kreutzerovoj sonati. Nju ćemo čuti na jednom od idućih koncerata, a na ovom je izvedena 7. sonata u c-molu, odnosno 2. iz op. 30. koji sadrži tri sonate posvećene ruskom caru Aleksandru I. Za razliku od prvih trostavačnih sonata, ova je četverostavačna, dakle opsežnija i dramatičnija, sa snažnijim kontrastima i jačim tenzijama. Odraz je to majstorova iznimno teškog razdoblja života kada je počeo gubiti sluh i zapao u duboku emotivnu krizu. Iako se u izvedbi dvoje iskusnih umjetnika Anđelka Krpana i Nade Majnarić povremeno osjetila nedorečenost, to nije bitno umanjilo njihovu znalačku i studioznu interpretaciju, snagu ekspresivnosti i izražajnost lirskih trenutaka profinjena tona, ljepotu fraza te međusobni sklad i kompatibilnost.

    Mnogobrojna publika je vrsne umjetnike ispratila dugim pljeskom i ovacijama, a oni su dodali još Scherzo iz popularne Proljetne sonate kao poziv na iduće koncerte toga osebujna i zahtjevna ciklusa, koji se odvija u njihovoj vlastitoj organizaciji što je vjerojatno riskantno, ali u svakom slučaju vrijedno svekolike pažnje i podrške.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 13. travnja 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike