Manjak koncentracije

Zagrebački gitaristički kvartet, Od Starog do Novog svijeta, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 21. travnja 2015.

  • Zagrebački gitaristički kvartet, arhivska fotografija, foto: Vedran Penga

    Umjesto isprva predviđena britanskog dvojca Igudesman & Joo u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru nastupio je Zagrebački gitaristički kvartet (Tomislav Vasilj, Krunoslav Pehar, Melita Ivković, Frane Verbanac), simpatičan i muzikalan ansambl kojeg Zadrani doista vole. Kao i na posljednjem koncertu u Zadru 2011, Kvartet  je izveo program sastavljen od niza tzv. malih skladbi. No, umjesto već poznata, očaravajućeg zvuka, slušatelji su s koncerta otišli nemalo razočarani kvalitativnom razinom izvedbe. Petnaest skladbi, izvedenih pod konvencionalnim naslovom Od Starog do Novog svijeta, s izrazitim je naglaskom na premošćivanje klasične i ostalih glazbi uokvireno u područja zapadnoevropske barokne, latino-američke i sjevernoameričke glazbe 20. stoljeća te židovske glazbe.

    Evo kratkog presjeka izvedbi. Skladno izvedena Sonata prima detta la Moderna iz 1613. Salamona Rossija nije ostavila bitnijeg utiska. Dvije Bachove kratke orguljske fuge (Fuga u h-molu, BWV 579 i Fuga u g-molu, BWV 578) izvedene su i na koncertu 2011. Nutarnja sigurnost, preciznost i blistavost tih u repertoaru etabliranih izvedbi podsjetila je na tadašnji zvuk različitih orguljskih registara, a ovog je puta Fuga u g-molu bila pravi mali majstorski izveden masterpiece. Kreativna izvedba četiri skladbe kubanskog skladatelja Ernesta Lecuone (Danzanegra, La primera en la frente, Lola está da fiesta i La conga de media noche) temperamentno je korespondirala komunikativnosti i plesnoj efektnosti skladbi. Sa Lecuonom je, nažalost, završio uspješniji dio koncerta.

    Nakon tehnički zahtjevnijih i dobro pročitanih Lecuonovih afro-kubanskih skladbi, izvedbama kontemplativnijih Pas de deux, op. 28 Samuela Barbera i Ghetto Song Josepha Horovitza nedostajalo je i dubine i koncentracije, kao da su tek minula prva okušavanja zajedničkog sazvučja. Wheatland Oscara Petersona, još jedna u Zadru već izvođena skladba, također u sebi nije posjedovala dovoljnu širinu, opuštenost i improvizacijsku gestiku. Kod poznate Piazzolline Fuge y Misterio došlo je pak do raspada tkiva skladbe pri nastupima tema u fugi i grčevite borbe oko skupljanja šavova. Nakon tri angažiranije i vitalnije izvedene židovske pjesme (Hakotzrim, Simhat Tora i Shir Hanoded) i Coplandove Danza de Jalisco iz Triju latinskoameričkih skica koncert se okončao dodatkom korektne, ali blijede izvedbe jedne Couperinove minijature. Upravo je takva izvedba (za razliku odizuzetno lijepo  izvedene Couperinove Les Barricades mistérieuses na koncertu iz 2011) još više potcrtala raskorak između ta dva zadarska koncerta, a i uobičajeno srdačan pljesak zadarske publike bio je formalnije naravi nego inače.

    Osim bogatstva i napetosti zvuka te veće slušateljske relaksiranosti koju izaziva ovakva programska šarolikost, ovaj je koncert pokazao koliko programska razlomljenost i usitnjenost mogu loše utjecati na interpretacijsku koncentraciju. Možda se samo radilo o lošem danu, možda o nedostatnoj količini zajedničkog vježbanja. No, možda i skakutanje sa skladbice na skladbicu koje međusobno nemaju mnogo stilskih i inih poveznica, ipak može onemogućiti duboko poniranje u cjelinu. Takvi koncertni koncepti postali su toliko uobičajeni i česti da prosječna publika počinje čeznuti za starinskim konceptima, sastavljenih od dvije do tri velike skladbe iz područja tzv. koncertnog repertoara. Premda je koncept Zagrebačkog gitarističkog kvarteta dio trenutnog Zeitgeista, ne može se ne primijetiti: koliko god takvi programi bili open-minded, simpatični, raznoliki, široj publici atraktivni i sl., bilo bi lijepo čuti primjerice izvrsnu izvedbu Umjetnosti fuge po kojoj je Zagrebački gitaristički kvartet i postao poznat izvan granica zemlje. Kolika bi bila korist takve jedne izvedbe za primjerice učenike Glazbene škole kao obvezatnih koncertnih posjetitelja – nije potrebno pojašnjavati.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 4. svibnja 2015.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike