Stari majstori i suvremenici

Ciklus Guitarra Viva: Istvan Römer, Hrvatski glazbeni zavid, 5. svibnja 2015.

  • Istvan Römer, arhivska fotografijaTekuću sezonu popularnog ciklusa Guitarra Viva na najljepši je način zaključio Istvan Römer u poslovično odlično ispunjenoj dvorani HGZ-a. Prigušeno svjetlo stvorilo je iznimno ozračje i omogućilo potpunu koncentraciju publike na birani program djela Luke Sorkočevića, Johanna Sebastiana Bacha, Tomislava Uhlika i Vojislava Ivanovića. Bile su to vrlo zahtjevne višestavačne skladbe, koje je umjetnik izveo na visokoj interpretativnoj razini ispraćen ovacijama kojima se odužio s još jednim lijepim dodatkom – ljupkom klavirskom minijaturom Ljubica Dore Pejačević.

    Istvan Römer (Zagreb, 1962) pripada plejadi ponajboljih i izvrsno školovanih gitarista s dvije diplome u razredima Marge Bäumel Klasinc na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Grazu i Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Umjetnik je to briljantne karijere koji je danas i sam ugledni pedagog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te uz svojeg profesora Darka Petrinjaka i kolegu Gorana Listeša već više od trideset godina svira u Zagrebačkom gitarskom triju. Iza njega je bezbroj nastupa, nagrada, snimaka te sedam komornih i dva solistička nosača zvuka, kao i suradnja s violončelistom Valterom Dešpaljem i klarinetistom Milkom Pravdićem. Iz bogatog repertoara za ovaj je nastup izdvojio po dvije obrade djela starih majstora i po dvije izvorne suvremene partiture za gitaru.

    U svom stručnom komentaru u programskoj cedulji Istvan Römer uspoređuje specifičnosti tih obrada: ugledni hrvatski gitarski pedagog Xhevdet Sahatxhija je prema klavirskom predlošku obradio jednu od Sonata, odnosno u izvorniku Simfonija Luke Sorkočevića, a violončelist Valter Dešpalj je obradio Bachovu Partitu za violinu solo, BWV 1002. U oba slučaja radi se o znalačkim i virtuoznim radovima primjerenima mogućnostima gitare. U Sorkočevićevom slučaju radilo se o reduciranju notnog materijala, a u Bachovom o proširenju što je mnogo složeniji zadatak. Tim je obradama umjetnik pristupio vrlo analitički i studiozno s pažljivom pripremom i odjekom svakoga tona i fraze u nadasve tečnoj i vrlo muzikalnoj interpretaciji, s posebnim osjećajem za ljepotu tona. Naročito impresivan bio je Bach.

    Dok je prvi dio koncerta bio u znaku starih majstora Sorkočevića i Bacha, drugi dio je predstavio dva suvremena skladatelja. Iz bogata opusa Tomislava Uhlika (Zagreb, 1956), pa i onog za gitaru, Istvan Römer je izabrao Sonatu iz 2002. – virtuozno djelo s nenametljivim, ali prepoznatljivim motivima hrvatskog folklora. Druga skladba, tzv. Café komadi sarajevskog skladatelja i gitarista Vojislava Ivanovića (1959) nastala je osamdesetih godina prošloga stoljeća, za vrijeme njegova studija u Ateni. To su svojevrsne stilske vježbe i improvizacije koje se virtuozno poigravaju raznim asocijacijama s naslovima Café-tear – Preludij – Smiješni valcer – Nostalgija – Improvizacija i ples – Uspavanka i Tango-café. Zanimljivo je da je upravo Istvan Römer zamolio svog kolegu da već postojećem ciklusu od pet stavaka naknadno (1990) doda još jedan brzi i efektni stavak u stilu Astora Piazzole.

    Ciklus Guitarra Viva nastavlja se iduće sezone s četiri koncerta uglednih svjetskih gitarista. To su Andrej Lebedev (Australija), Rovšan Mamedkuliev (Rusija) te Maroje Brčić i Petrit Çeku iz Hrvatske. Organizator je Koncertna poslovnica ArtAgent, a prodaja pretplate počinje 18. svibnja.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 11. svibnja 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike