Draži komornog muziciranja

20. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Jelena Očić, violončelo, Zrinka Ivančić, klavir, 14. svibnja 2015.

  • Jelena Očić, arhivska fotografijaS obzirom na obiteljsko okruženje, violončelistica Jelena Očić redovito nastupa na kućnim koncertima Iz salona Očić, bilo sa svojom sestrom orguljašicom Ljerkom Očić, bilo s drugim uglednim glazbenicima. U pravilu ondje priređuje jedan koncert u sezoni kako bi pokazala putove kojima se razvija njezina karijera. U gustom koncertnom rasporedu diljem svijeta, koji kombinira s pedagoškom djelatnošću na dvije Visoke glazbene škole u Mannheimu i Amsterdamu, susreće različite umjetnike, a njihova međusobna suradnja na zanimljivim i uvijek novim programima pruža obogaćenje u razvijanju vlastite osobnosti. Na sedmom koncertu dvadesete sezone ciklusa koncerata Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, održanom 14. svibnja, uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija pod vodstvom urednika Branka Magdića Jelena Očić nastupila je uz pijanisticu Zrinku Ivančić, glazbenu suradnicu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njihova poticajna i uspješna suradnja prvi put se pokazala na koncertu ciklusa Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici u listopadu prošle godine u HGZ-u.

    Očarane zajedništvom komornog muziciranja visoke kvalitete, umjetnice su nastavile druženje uz glazbu te su i ovaj put priredile iznimno zanimljiv i zahtjevan program. Osim 2. sonate u D-duru, op. 58 Felixa Mendelssohna Bartholdyja, koju su već ranije izvele, odabrale su i 5. sonatu, op. 102, br. 2 Ludwiga van Beethovena. Između ta dva remek-djela violončelističke literature u kojima su udružile svoje znanje, muzikalnost i senzibilnost ,ugnijezdilo se i jedno uspješno komorno djelo za violončelo solo Hey Pearl! hrvatskog skladatelja Srđana Dedića (1965). Dedićevu skladbu zagonetnog naslova Hey Pearl! praizvela je Monika Leskovar 2007. godine na Muzičkom bienallu Zagreb. Mnogim violončelistima bio je to pravi izazov te je od tada djelo doživjelo više različitih interpretacija. Ova dvanaesta po redu u predanom i osmišljenom tumačenju Jelene Očić bila je iznimno dojmljiva. Djelo u trajanju od desetak minuta napisano je virtuozno i zavodljivo u širokom luku koji izvire iz vrlo lijepe melodije i razvija se u dinamičnim i uzbudljivim kontrastima raznih boja, tehnika, dinamike i gradacija do konačnog smiraja na samome kraju. Izvedbu je pohvalila ne samo publika velikim pljeskom, nego i vrlo zadovoljni skladatelj Srđan Dedić koji je prisustvovao koncertu.
    Zrinka Ivančić, arhivska fotografija, foto: Željko Tutnjević
    Sonate za violončelo i klavir Ludwiga van Beethovena i Felixa Mendelssohna Bartholdija različite su po stilu i ugođaju, ali slične po zahtjevnosti. Beethovenova 5. sonata u D-duru, op. 102, br. 2 iz 1815. slijedi klasični stil s pogledom u budućnost. Energično otvara vrata novom zvuku uz osjetnu notu dramatičnosti, kao odraza nedaća koje su nesretnog skladatelja pratile u posljednjim godinama života. Jelena Očić i Zrinka Ivančić shvatile su i slijedile to raspoloženje te su se vrlo studiozno, energično i s osjećajem uživjele u specifično ozračje te snažne i bolne, na trenutke gotovo potresne partiture.

    Druga sonata u D-duru, op. 58 Felixa Mendelssohna Bartholdyja vrlo je lijepo romantično ostvarenje, nastalo dva i pol desetljeća poslije Beethovenova. Ustreptali zanos prvog stavka Allegro assai vivace zamijenio je dražesni Allegretto scherzando u delikatnom tematskom preplitanju dvaju ravnopravnih instrumenata, a izražajna tema Adagia koju donosi violončelo uz klavirska arpeggia pretočili su se u radosni i poletni završni Molto allegro e vivace s kulminacijom u snažnom odjeku nalik na oluju. Publika je ovacijama nagradila sjajne umjetnice, koje su za kraj dodale još jedan bolan, ali čarobni Preludij u e-molu Frederica Chopina u obradi za violončelo i klavir.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 25. svibnja 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike