Karizmatični dirigent

Ciklus Lisinski subotom: Simfonijski orkestar grada Birminghama (City of Birmingham Symphony Orchestra), dir. Andris Nelsons, solistica: Baiba Skride, violina, KD Vatroslav Lisinski, 22. svibnja 2015.

  • Simfonijski orkestar grada Birminghama (City of Birmingham Symphony Orchestra), arhivska fotografija, foto: Amanda Slater, Wikipedia

    Proteklu sezonu popularnog ciklusa Lisinski subotom s dvanaest atraktivnih koncerata na najljepši je način zaključilo gostovanje izvrsnog Simfonijskog orkestra grada Birminghama. U sklopu europske turneje gosti su i u Zagrebu predstavili ambiciozan program pod dirigentskim vodstvom maestra Andrisa Nelsonsa. U prvome dijelu programa izveden je 4. koncert za violinu i orkestar u D-duru, KV 218 Wolfganga Amadeusa Mozarta u kojem je kao solistica nastupila Baiba Skride, a u drugom dijelu monumentalna 7. simfonija u E-duru (WAB 107) Antona Brucknera. Mnogobrojna publika s oduševljenjem je ispratila ugledne goste, zahvalna za izniman doživljaj.

    Simfonijski orkestar grada Birminghama ima dugu tradiciju i ugled jednog od vodećih orkestara ne samo u domovini, nego i u inozemstvu. Vodili su ga najveći dirigenti poput skladatelja Edwarda Elgara, na samom početku 1920. ili sir Simona Rattlea (1980- do 1998). Pod umjetničkim vodstvom maestra Andrisa Nelsonsa, koji je na tu odgovornu dužnost stupio 2008. kao tridesetogodišnjak, orkestar je obišao svijet, ostvario i impresivnu diskografiju, a sada se nakon sedam godina oprašta jer ga čeka novi izazov umjetničkog ravnatelja Bostonskog simfonijskog orkestra.
    Baiba Skride, foto: YouTube
    Andris Nelsons (1978) rođen je u Rigi, kao i mlada violinistica Baiba Skride (1981). Oboje su iznimno daroviti i odlično školovani glazbenici. Zahvaljujući svojem talentu i umijeću koje je pokazala pobjedom na Natjecanju kraljice Elizabete u Bruxellesu 2001. Baiba Skride je od svojeg slavnog sunarodnjaka Gidona Kremera dobila na posudbu prvoklasan instrument – Stradivarijevu violinu iz 1734. Ljepota tona, duboka emotivnost i pjevnost u izvedbi besprijekorne tehnike oplemenila je Mozartov 4. koncert u D-duru uz odličnu suradnju pažljivog orkestra. Dakako da je umjetnica oduševila publiku i očekivanim dodatkom – izvedbom jednog stavka iz Bachove Suite za violinu solo.

    Veliki njemački romantični orguljaš i skladatelj Anton Bruckner napisao je osam simfonija, a deveta je ostala nedovršena. Sedma simfonija u E-duru jedna je od najljepših i već je na praizvedbi 1884. u Leipzigu doživjela velik uspjeh i kod publike i kod kritike. U četiri opsežna stavka Bruckner je rasprostro veliku skalu ljudskih emocija, od duboke patnje do trijumfalne radosti. Dok polagani drugi stavak, Adagio, svojim elegičnim tonom odaje počast Wagneru u očekivanju njegove skore smrti, ostali stavci su uglavnom poklon prirodi s grotesknim Scherzom i okvirnim stavcima tematski povezanim u zaokruženu cjelinu, koja završava grandioznom himnom.

    Izvedba tog remek-djela simfonijske literature nije nimalo jednostavna. Zato možemo biti sretni da smo to djelo doživjeli u njegovom punom sjaju, zahvaljujući prvenstveno prvoklasno odnjegovanom orkestru ali i karizmatičnom dirigentu entuzijastu, koji je svojim osebujnim ali sugestivnim i učinkovitim pokretima nalik plesu opčinio svoje glazbenike i oduševio publiku.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 30. svibnja 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...