Puhači iz snova

34. Zagrebačke ljetne večeri, 30. lipnja – 15. srpnja 2015.: Les Vents Français, Atrij Galerija Klovićevi dvori, 30. lipnja 2015.

  • Les Vents Français, arhivska fotografija

    S posebnom pozornošću i velikim ovacijama za tu vrstu komornog sastava, u Atriju Galerije Klovićevi dvori ispraćeni su Les Vents Français, puhački sastav s klavirom koji je osvojio srca prepunog atrija ispunjenog uglavnom vrlo mladom publikom koja je itekako dokazala da nije zanimljiva samo buka potpomognuta razglasom sve učestalijih ljetnih glazbenih masovki na travnjacima, trgovima, na morskoj obali i na jezerima. Toliko fine izbrušenosti puhačkoga sastava i diskretnog, ali i vrlo prisutnog klavira doista se rijetko može čuti, pa je koncert otvaranja Zagrebačkih ljetnih večeri bio pun pogodak, a u tom smislu i poučan. Francuski puhački sastav ima svoj njegovani zvuk i nesvakidašnju usklađenost za tu vrstu sastava.

    Kvintetu francuskih puhača za sekstete se pridružio hornist Radovan Vlatković, već godinama označen kao najbolji u svijetu solističke i komorne glazbe u kojoj sudjeluje i osjetiljivi rog. Svirao se Kvintet u Es-duru ranog opusa 16 Ludwiga van Beethovena, a potom i dugočasni eklektični i cifrasti Sekstet u B-duru, op. 6 Ludwiga Thuillea. Nakon zaslužena odmora, Les Vents Français su izveli i Kvintet u D-duru Andréa Capeleta, a na kraju napokon i živahni Sekstet u C-duru Francisa Poulenca, čija je izvedba bila pravi razlog za ovacije. Poulencov Sekstet itekako je iskupio dosadnu metiljavost prethodnog Thuilleovog djela za isti sastav puhača s klavirom. Možda je Thuilleovu Sekstetu trebalo dodati malo interpretativne glume i izrazitijeg i karakternijeg sviranja, za što uglađenost poput plastične ili voštane lutke Les vents Français s Vlatkovićem očito u svojoj usmjerenosti na lijepo sviranje uopće ne mari. Tako se to danas nosi. Uz neznatne ispravke i bolji klavir kojemu ugođenost na vlazi ne popušta preko mjere odmah može biti zabilježen za trajnu snimku. Već od početka su Les Vents Français od Beethovena, premda i ranijeg opusa, učinili haydnovski stil, ako ne i neki s početaka oblikovanja klasičnog stila poput mannheimske škole.
    Les Vents Français, arhivska fotografija, foto: rendez-vous.hr
    Na repovima klasičnih obrazaca zasnivao se i Thuilleov Sekstet, premda je nastao stoljeće kasnije, za već zrele romantike i slutnjama promjena koje donosi 20. stoljeće. Navodno je Thuille prijateljevao s Richardom Straussom, no potonji je harmonijski bio mnogo hrabriji. Još jedan primjerak iz francuskih kajdanki stigao je s izvedbom Kvinteta u D-duru Andréa Capeleta koji je također uklopljen u francusku tradiciju slijedeći tragove Masseneta, Francka ili Faurea, suzdržan i otmjen, lako zaboravljiv Kvintet, što je taman po mjeri Les Vents Français. Na kraju otmjenog drijemanja kakvog vrućeg ljetnog popodneva dočekala se i izvedba punokrvna Poulencova Seksteta koji uz sve poštovanje specifičnosti prepoznatljiva francuskog stila posjeduje zaigranu živost koja je uspjela pridobiti i preizraženu urednost, parfimiranost svirača iznimnih i izvrsnih svirača iz snova: flautista Emmanuela Pahauda, oboista Françoisa Leleuxa, klarinetista Paula Meyera, fagotista Gilberta Audina, hornista Radovana Vatkovića i iznimnog komornog pijanista Erica Le Sagea koji je bio diskretna i nadasve pouzdana podrška puhačkoj družini. Sve u svemu bilo je lijepo, bezgrešno i otmjeno, no još koji svirački začin ne bi bio na odmet.

    Les Vents Français otvorili 34. su Zagrebačke ljetne večeri u Atriju Galerije Klovićevi dvori, koje traju kratko i donose samo šest koncerata. Iako s dobrim izvođačima, ovogodišnje izdanje festivala koji se tako jedva može zvati, do polovine srpnja nosi još pet probranih koncerata. Francuska je zemlja partner u sklopu Festivala Francuske u Hrvatskoj Rendez-vous. Od polovine srpnja grad ostaje zakinut za ozbiljnoglazbene koncerte i organizatori se mogu mirno odmarati na duže vrijeme. Opet se dogodio prijelom jer se u značajnom broju izdanja Zagrebačke ljetne večeri pamte i tijekom cijelog srpnja, a čak i za ratnih vremena kada stanovnici nisu mogli previše šetati trajale su cijelo ljeto. Radi li se u današnjim vremenima o štednji, malim novcima gradske potpore ili klimavoj kompetenciji i nesposobnosti organizatora da pronađu sponzore koji bi priložili koju kunu za koncerte u gradu kojega sve više posjećuju turisti koji u večernjim satima nisu skloni disko-klubovima i lutanjima gradskim ulicama? Postajemo mali Beč koji već tradicionalno i nepokolebljivo zanemaruje svoje ljetne stanovnike.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 7. srpnja 2015.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike