Crna Traviata

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu , Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giuseppe Verdi, Traviata, dir. Nikša Bareza, red. Janusz Kica

  • Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu , Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giuseppe Verdi, Traviata, dir. Nikša Bareza, red. Janusz Kica

    U objavi ove sezone Opera HNK-a u Zagrebu nije najavila Traviatu kao premijeru. Ona je to tek naknadno postala. A je li to bila? Djelomice jest, a djelomice nije. Ponovila se već toliko puta isticana činjenica da se režije ne mogu tek tako prenositi iz kazališta u kazalište niti ih se može tek tako prilagoditi različitim osobnostima protagonista. Isto se dogodilo s režijom Janusza Kice, koja je vrlo dobro funkcionirala u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci prije šest godina. Ali njezina je protagonistica bila otkačena, pomalo hladna, suvremena djevojka, Alfredo naivan provincijalac koji se našao u kovitlacu pariškog polusvijeta (dobrim dijelom utjelovljenom u prilično dominantnom liku Flore) i u njemu se ne snalazi jer je od njega različit, njegov otac iskusan provincijalac koji ne preza pred tim da iz tog svijeta uzme užitke što ih on pruža. I sve je to u Rijeci imalo smisla, i predominantna crna boja, i likovi oko Violette koji se u četvrtoj slici ili ne vide ili djeluju u bjelini njezine mašte, i onaj njezin crveni ogrtač koji je igrao, i ona česta pomicanja kulisa, sa zborom, vrlo često kao nijemim promatračem. Isti su scenograf Marko Japelj, kostimografkinja Irena Sušac i oblikovatelj svjetla Zoran Mihanović ali režija nije imala isto djelovanje, tj. nije bila ona izvrsna riječka simbioza s partiturom kakvu je prvi put u nas predstavio Nikša Bareza, izvedenom bez ikakva skoka i pročitanom modernim senzibilitetom.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu , Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giuseppe Verdi, Traviata, dir. Nikša Bareza, red. Janusz Kica
    U odličnoj, gotovo pa muzički savršenoj izvedbi, partitura Traviate, izvedena pred zagrebačkom publikom prvi put u cijelosti, bila je premijera. Opće je poznata činjenica da je Traviata jedna od najtežih opera za izvođenje. Osjetljiva je u detaljima i u njihovom uklapanju u cjelinu, lako može skliznuti u melodramu, a onda gubi izvorni smisao.  Kraćenja, izostavljanje drugih, nazovimo ih kitica arija koje itekako imaju i glazbeni i tekstovni smisao, te cabaletta – što se bilo desetljećima uvriježilo – jako je pojednostavljivalo smisao opere i krnjilo njezinu veličinu jednog od najljepših glazbeno-scenskih djela uopće. Vrstan poznavatelj i proučavatelj Verdijeva opusa Nikša Bareza uspio je na trećoj predstavi opere izraziti svu slojevitost te omiljene partiture zagrabivši duboko u njezinu glazbenu supstancu. Imao je vrlo dobre glavne soliste (manje one u malim ulogama) i iznenađujuće dobar orkestar koji je muzicirao vrlo profinjeno. Traviata je gudačka partitura a davno nismo čuli takav mekan i topao ton tih instrumenata. I zbor (studij zbora Nina Cossetto) bio je discipliniran.

    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu , Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giuseppe Verdi, Traviata, dir. Nikša Bareza, red. Janusz KicaNo ipak, u toj operi presudnu ulogu ima Violetta., tj. njezina interpretkinja. Prvakinja beogradske Opere Sanja Kerkez izvela ju je bez prigovora. Ona može sve otpjevati i odigrati, sigurna je, iskusna i suverena. Uglavnom se drži standarda, ali to joj ne možemo zamjeriti. Takve se pjevačice moraju cijeniti. Tenor Renzo Zulian, scenski također u standardnim okvirima, bio je pravo tenorsko pjevačko otkriće. Pokazao nam je u punoj mjeri kako se lijepim glasom lijepo pjeva. Bio je to pravi belkanto, tehnički besprijekorno razrađen, ujednačen, zaobljenih legato fraza, raznolike dinamike, interpretativno podatan i izražajan, uglavnom, to je gospodin pjevač kojega bismo vrlo rado češće slušali. A i gledali, jer dobro stoji na sceni. Ljubomir Puškarić prekrasno je pjevao i muzicirao i najviše bio u dosluhu s redateljskom koncepcijom. Treba mu samo malo više glumačkog autoriteta (a i zloće, jer je Giorgio Germont zapravo zločest čovjek). Jeleni Kordić u ulozi Flore Bervoix manjkalo je malo jače individualnosti. U malim ulogama zapazili smo vrlo dobru Mariju Kuhar Šošu kao Anninu te Božimira Lovrića i Marija Bokuna.
    Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu , Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Giuseppe Verdi, Traviata, dir. Nikša Bareza, red. Janusz Kica
    Gledalište nije bilo popunjeno, što bi se kod Traviate očekivalo. No shvatljivo je da tradicionalna publika neće prihvatiti takvu crnu Traviatu očekujući, makar i jeftinu, raskoš salona pariškog polusvijeta. A mlađa se tako i tako godinama glazbeno ne odgaja. Ali, šteta je bilo propustiti tako dobru glazbenu izvedbu! I pitanje je hoće li se ponoviti. Subota 19. rujna bio je sretan trenutak.

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 20. rujna 2015.

Piše:

Marija
Barbieri

kritike

najavljujemo...