Senzibilitet i stil

Ciklus Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici: Miroslav Živković, bariton, Danijel Detoni, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 24. rujna 2015.

  • Miroslav Živković, foto Dinac, www.hrt.hr

    Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika obilježava sedamdeset godina djelovanja nizom korisnih inicijativa, akcija i projekata. Jedan od njih je i hvalevrijedan ciklus koncerata Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici u dvorani HGZ-a, koji je osnovan 1990. godine. U sklopu ovogodišnjeg ciklusa nastupio je bariton Miroslav Živković u suradnji s pijanistom Danijelom Detonijem. Bila je to večer Lieda, zahtjevne glazbene forme, kojoj se naš ugledni pjevač nažalost rjeđe posvećuje, iako i na tom polju ima itekako što pokazati.

    Naime, Živković više od trideset godina profesionalno djeluje kao stalni član i solist Zbora Hrvatske radiotelevizije, a održao je i mnogo solističkih nastupa uz vodeće hrvatske komorne sastave i orkestre. Redovito gostuje i u inozemstvu s repertoarom tradicijskih i popularnih skladbi. Vrsni je interpret klasičnog vokalnog repertoara i hrvatske glazbene baštine s nekoliko praizvedbi djela Igora Kuljerića, Anđelka Igreca, Ivana Zajca i drugih autora. Nastupa i na festivalima različitih žanrova, snima kompaktne ploče, potvrđujući svoju svestranost i ubirući priznanja poput nagrade HGZ-a i HRT-a (za osobit doprinos na području glazbenog stvaralaštva i sveukupnoj glazbenoj produkciji, 2005).
    Danijel Detoni, arhivska fotografija, foto: www.danijeldetoni.com
    Miroslav Živković studirao je i diplomirao u razredu prof. Vladimira Ruždjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od tog našeg slavnog baritona mnogo je naučio. Priroda mu je podarila prekrasnu boju glasa, izjednačenost u svim registrima, a muzikalnost i uzorno školovanje pridonijeli su njegovom savršenom oblikovanju, punoći i stabilnosti, razgovijetnoj dikciji i ljepoti fraze, uz dodatak umjetnikova vlastita senzibiliteta i stila. Hrabro je u ovom slučaju posegnuo za repertoarom u kojem se Ruždjak proslavio, nipošto u njegovoj sjeni. Dapače! Odabrao je sjajnog suradnika za klavirom, iskusnog solista i komornog umjetnika Danijela Detonija.

    Program je počeo s tri pjesme Vatroslava Lisinskog: Miruj, miruj srce moje (na tekst Petra Preradovića), Utočište (na vlastiti tekst) i Ribar (na tekst Petra Preradovića). Slijedio je znameniti ciklus pjesama na tekst Heinricha Heinea Dichterliebe (Pjesnikova ljubav), op. 48 Roberta Schumanna. Kao izraziti romantični lirik, Schumann je uz Schuberta i Wolfa najveći majstor njemačkog Lieda. Karakteristična odlika njegova stila je ravnopravno ispreplitanje svih glazbenih elemenata – melodije, harmonije, glasa i klavira. Klavir nije tek pratnja nego je posve ravnopravan s vokalom, a ponekad, naročito u ovom ciklusu, unaprijed najavljuje atmosferu i sadržaj pjesme, a na završetku je nadopunjuje i zaokružuje.

    U tome pogledu su se Živković i Detoni savršeno dopunjavali i izveli taj impresivni ciklus od šesnaest pjesama vrlo sugestivno i na najvišoj razini. Nastavak je samo potvrdio njihove kvalitete. Prvo u triptihu na tekst Paula Moranda Don Quichotte à Dulcinée Mauricea Ravela (Chanson romanesque, Chanson épique i Chanson à boire), a na kraju i pet Međimurskih narodnih pjesama u obradi Vladimira Ruždjaka (Lehku noć, Zvira voda, Kaj se dogodilo, Junak dišel vu vojnu i Tri dni mi je ).

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 30. rujna 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike