Vjernost sadržaju

Ciklus Lisinski subotom: Stephen Kovacevich, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 10. listopada 2015.

  • Stephen Kovacevich, foto: www.lisinski.hr

    Nevjerojatan se slijed nevoljica dogodio na recitalu Stephena Kovacevicha. Iako nije sljedbenik sve izraženijeg pokreta sviranja iz nota, Stephen Kovacevich je nakon nekoliko taktova prekinuo recital koji je trebao početi jednom skladbom iz Schubertovih Moments musicaux (Glazbenih trenutaka). U svemu je trebala biti riječ o njegovu desetljećima utemeljenom repertoaru. I čemu onda predstava? Memorijska pogreška? Pa što onda? Ili je po srijedi nešto drugo. Dosada neizraženo redateljsko nadahnuće?
    Stephen Kovacevich, foto: www.lisinski.hr
    Na podij je stigao dečko sa stalkom za note koji je umetnut u instrument. Stalak dakako nije poslužio ničemu jer gospodin sa svima razumljivom memorijskom pogreškom ipak svira napamet. Samo se može pretpostaviti da je to bila zaštita od batića koji bi mogli igrati pred očima velikog klavirskog barda i tako ometati koncentraciju. Kovacevich (nakon svih turbulencija s imenom i prezimenom trenutno se tako piše) velikom turnejom radno slavi svoj 75. rođendan kao jedan od rijetkih pijanista sa svjetske scene koji u toj dobi prakticira redovite solističke nastupe. Katkad i nasilu, čemu smo u Lisinskom bili svjedoci.

    Program koji se mijenja tijekom recitala, memorijska pogreška jer eto nije bilo neiskorištenog pulta za note. Sve bi to nekom ambicioznom mladcu bilo dovoljno da dođe na diplomski ispit neki sljedeći put. No upornome gospodinu s velikim G se to navodno može oprostiti. Umjesto prekinutoga Schubertovog Glazbenog trenutka u As-duru pojavila se jedina Sonata op.1 Albana Berga. Komplicirana do bola i navještaj njegovih stožernih opera. Stotine preigranih i ovlaš uhvaćenih tipki koje snimka uz dobre tonske majstore ne bilježi se i ne broji jer Kovachevich ima svoj hiperego.Valja reći da on nikada ne iznevjeri sadržaj, ma kako on antiatletičarski bio donesen.
    Stephen Kovacevich, foto: www.lisinski.hr
    Iz najavljenog programa su nestale i dvije od Beethovenovih Šest bagatela op. 126, tih navodno usputnih, bagatelnih skladbi nastalih i nakon 9. simfonije i Missae soleminis. U prvom dijelu večeri ostala je Sonata u As-duru, op. 110. U svom svijetu ušuškanom u baršun još uvijek britko pamćenje Stephena Kovacevicha iz mladih dana neće se zbuniti u fugi ili komadiću njezine inverzije. Međutim u građi interpretacije se propušta zlatni rez i sarno slijedi put malih pripovijetki. O prilagođavanju instrumentu i prostoru Kovachevic uopće i ne misli. No ipak sviranje u različitim okolnostima sve čini drukčijim. Za svaku sigurnost Stephen Kovachevich nastoji to ne primjećivati. Ta tko bi na tome zamjerio radišnom slavljeniku?

    Vjerojatno najizvođenija Schubertova Sonata u B-duru, sonata simfonijskih razmjera također je bila zaokružena, lijepa i kak v bečkem salonu. Schubert je živio prekratko da bi njezine simfonijske razmjere razradio za veliki orkestar. Kovachevicheva odluka o nepatvorenu i pomalo salonskom muziciranju iz nekih prošlih stoljeća nije pristajala stadionskim širinama dvorane Lisinski ako dobro ne naćulite uši jer špic u tonu ne postoji. Unatoč tehničkim poteškoćama, ipak Kovachevich nikada neće iznevjeriti sadržaj... Za to samo preostaje samo reći – hvala! Ali i, sad bi bilo dosta!

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 11. listopada 2015.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike