Senzacija zvana Aljoša

Aljoša Jurinić, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 28. listopada 2015.

  • Aljoša Jurinić

    Ulazak mladog zagrebačkog pijanista Aljoše Jurinića (1989) u finale najprestižnijeg svjetskog pijanističkog natjecanja, 17. međunarodnog pijanističkog natjecanja Fryderyk Chopin u Varšavi, odjeknuo je poput uragana. Velik je to uspjeh, jer dosad to nikome iz Hrvatske, ali ni iz šireg okruženja, nije uspjelo. Čak ni Ivi Pogoreliću 1980. ni Kemalu Gekiću 1985. (koji su dospjeli do trećeg kruga, ali ne i do finala, op. ur.). Natjecanje je to koje ima dugu tradiciju (započeto je još 1927. godine) i svakom ambicioznijem pijanistu san je na njemu barem sudjelovati, a kamoli ne postići uspjeh. Aljoša Jurinić je to već pokušao na 16. natjecanju 2010, prošavši selekciju videoprijava i nastupivši u prvom krugu završnice. No, to ga nije zadovoljilo. Želio je više i pokušao još jednom.

    Za ovogodišnje Natjecanje prijavilo se putem videosnimki više od 450 mladih pijanistica i pijanista iz cijeloga svijeta. U veljači je žiri odabrao njih 160 koji su pozvani u Varšavu na audiciju koja je održana u travnju. Na natjecanje ih je primljeno osamdeset, a odazvalo ih se 78. Od 3. do 20. listopada održane su četiri etape natjecanja – tri solističke i finale, u kojem je desetero najboljih nastupilo uz Varšavsku filharmoniju pod ravnanjem maestra Jaceka Kaspszyka. Među njima je bio i naš Aljoša u konkurenciji s kolegama iz Poljske (Szymon Nehring), Latvije (Georgijs Osokins), Južne Koreje (Seong-Jin Cho), Japana (Aimi Kobayashi), Rusije (Dmitry Shishkin), Sjedinjenih Država (Kate Liu i Eric Lu) i Kanade (Charles Richard-Hamelin i Tony Yike Yang).

    Aljoša Jurinić u finalu je svirao Chopinov Koncert za klavir i orkestar u e-molu, op. 11 i nagrađen je ovacijama publike. Doista senzacionalan uspjeh! Međunarodni stručni žiri, sastavljen od sedamnaest članova, odlučio je da prvu nagradu zaslužuje južnokorejski pijanist Seong-Jin Cho. Osim novčanog iznosa od trideset tisuća eura za prvu nagradu, pobjednik je osvojio i tri tisuće eura za najbolju izvedbu Chopinove poloneze (bila je to Poloneza u As-duru, op. 53, op. ur.). Aljoša Jurinić dobio je javnu pohvalu – Honorable mention (dodijeljenu onima koji su se u konačnom poretku plasirali od sedmog do desetog mjesta, op. ur.) i četiri tisuće eura.

    Treba odati priznanje Umjetničkoj organizaciji Christoforium (umjetnički voditelj Danijel Gašparović) koja je promptno reagirala i već u srijedu 28. listopada organizirala Chopinov recital Aljoše Jurinića u HGZ-u pod visokim pokroviteljstvom zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Vijest se brzo proširila, zahvaljujući i medijima, te su ulaznice začas planule. Mjesta u dvorani više nije bilo, zato je otvorena i mala dvorana, a publika je smještena i na podij, ukrašen bijelim ružama i samo jednom crvenom, dok su mnogi i prostajali tijekom čitavog koncerta. Takvo ozračje dugo se nije dogodilo u HGZ-u!
    Aljoša Jurinić, foto: chopincompetition2015.com
    Aljoša Jurinić je, naime, miljenik zagrebačke publike. Podsjećamo da je osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekao u Glazbenoj školi Pavla Markovca u razredu prof. Jasne Reba, a diplomirao je na Muzičkoj akademiji u razredu Rubena Dalibaltayana. Zatim je dvije godine studirao i u Beču (prof. Noel Flores), tri godine u Italiji (prof. Eliso Virsaladze), a trenutno pohađa i pijanistički program najvišeg stupnja poslijediplomske koncertne izobrazbe (Konzertexamen) na Visokoj muzičkoj školi Franz Liszt u Weimaru u klasi prof. Grigoryja Gruzmana. Dobitnik je mnogobrojnih prvih nagrada u vlastitoj sredini (nagrade Darko Lukić i Mladi glazbenik godine ZF) te na međunarodnim natjecanjima (Robert Schumann, Encore!, Shura Cherkassky, Ferdo Livadić i dr.). Mnogo nastupa solistički i uz pratnju orkestara u domovini i inozemstvu, a početkom ove godine imao je i debitantski recital i u njujorškom Carnegie Hallu.

    Program najnovijeg recitala Aljoše Jurinića u HGZ-u sastojao se dakako od biranih skladbi Frédérica Chopina. Bile su to Barkarola u Fis-duru, op. 60, Treća sonata u h-molu, op. 58, četiri Mazurke, op. 17 (B-dur, e-mol, As-dur i a-mol), Četvrta balada u f-molu, op. 52, Nokturno u Es-duru, op. 55 br. 2 i Poloneza u As-duru, op. 53. Svirao je na kvalitetnom i posebnom instrumentu, klaviru marke Pleyel Svetislava Stančića, mekanog i baršunastog tona, idealnog za Chopinovu glazbu. A veliko umijeće, muzikalnost, osjećajnost, zrelost i temperament mladog pijanista došlo je do punog izražaja upravo na tom instrumentu pruživši jedinstven doživljaj.
    Aljoša Jurinić, arhivska fotografija
    Publika je Aljošu Jurinića dočekala, pratila i ispratila obiljem pljeska i ovacija, na kraju skandirajući na nogama, a on se zahvalio s još tri Chopinova dodatka – dvije Etide i jednim Nocturnom „za laku noć“. Nezaboravno!

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. studenoga 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike