Praizvedba dojmljiva djela

Ciklus Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: dir. Tonči Bilić, solisti: Marta Bradić Matišić, sopran, Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran, Luciano Batinić, bariton, KD Vatroslav Lisinski, 29. listopada 2015.

  • Tonči Bilić, Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: Dinko Bažulić, glazba.hrt.hr

    Imenovanjem Srećka Bradića rezidencijalnim skladateljem ansambala HRT-a u ovoj sezoni  uspostavljena je obostrana korisna suradnja narudžbi, izvođenja i snimanja novih djela. Srećko Bradić (Samobor, 1963) studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Stanka Horvata te je i sam profesor kompozicije i teorijsko-glazbenih predmeta u istoj ustanovi. Za svoje skladbe dobio je nekoliko nagrada, a Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a prvi su izveli njegov Penetration i Credo 1995. Sada se stvorila idealna prilika da konačno oblikuje i dovrši Requiem, djelo koje ga je zaokupljalo čitavo desetljeće, a na kojem je intenzivno radio posljednje dvije godine.

    Kao i mnogi skladatelji u prošlosti, a nešto manje i u današnje vrijeme, i Srećko Bradić je poželio uglazbiti drevni poetski izuzetno snažan liturgijski tekst Mise za mrtve na latinskom jeziku u kojem se izmjenjuju ponizne molitve za iskupljenje i spas duše pokojnika s potresnim opisima sudnjega dana. Nastala je tako ambiciozna i vrlo zahtjevna partitura za soliste, zbor i orkestar u trajanju od šezdesetak minuta, koja je pod ravnanjem maestra Tonćija Bilića uspješno premijerno izvedena 29. listopada. Narudžba djela, javna izvedba uz izravni radijski prijenos i snimanje za Radio i Televiziju te emitiranje snimke na HTV 3 već tri dana kasnije, u nedjelju 1. studenoga na Dan svih svetih, bili su dodatni stimulans autoru i vjerojatno jamstvo za produljeni život njegova djela u budućnosti.
    Srećko Bradić, Marta Bradić Matišić, Dubravka Šeparović Mušović, Tonči Bilić, Luciano Batinić, Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: Dinko Bažulić, glazba.hrt.hr
    Srećko Bradić je u svojem Requiemu učinio znatni odmak od tradicije. Odabrao je dijelove standardnog teksta mise, ali ih je poredao po vlastitom principu trodijelnog simetričnog oblika s dramatskim i ekspresivnim vrhuncima u središnjem dijelu – Sekvencama. Stavci su Introit, Kyrie, Sekvence (Dies irae, Tuba mirum, Rex tremendae, Recordare, Et expecto resurectionem mortuorum, Confutatis, Lacrimosa), Agnus Dei i Lux eterna.

    Odmak od tradicije očituje se ne samo u formi, nego i u suvremenom i oporom glazbenom jeziku te u pojačanoj uporabi zbora, bilo ženskog, muškog ili mješovitog – koji dominira djelom uzorno izvodeći veći dio teksta, dok se odlični solisti javljaju tek sporadično. Bili su to sopranistica Marta Bradić Matišić, mezzosopranistica Dubravka Šeparović-Mušović i bas Luciano Batinić. U vrlo dobro uvježbanom velikom orkestru obogaćenom čelestom, orguljama i udaraljkama vodeću ulogu imaju limeni puhači, koji podcrtavaju dramaturške vrhunce djela te dominiraju dojmljivom orkestracijom. Rijetki su umirujući kontrasti poput okvirnih stavaka koji istom molitvom zaokružuju djelo: Requiem aeternam dona eis, Domine, et lux perpetua luceat eis (Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima).

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 9. studenoga 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...