Bach u srcu

Umjetnost fuge Johanna Sebastiana Bacha, Višnja Mažuran, čembalo, Muzej Mimara, 17. studenoga 2015.

  • Višnja Mažuran, arhivska fotografija, foto: www.vbv.hr

    Ugledna hrvatska čembalistica Višnja Mažuran s gotovo pet desetljeća umjetničkog i pedagoškog djelovanja na domaćim i svjetskim pozornicama, još uvijek neumorno nastupa na koncertnom podiju unatoč mnogobrojnim obvezama. Podsjećamo da se nakon studija klavira kod Ive Mačeka uz usavršavanje u Njemačkoj i Austriji posvetila čembalu i postepeno afirmirala taj dotad rijedak instrument u našoj sredini. Bila je svojevremeno suosnivačica i umjetnička voditeljica komornih ansambala za baroknu glazbu (Musica da camera, Musica viva), a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu utemeljila je katedru za čembalo odgojivši niz danas već afirmiranih čembalista. Tijekom trideset godina proputovala je svijet kao čembalistica slavnih Zagrebačkih solista i ujedno razvijala samostalnu solističku karijeru.

    Višnja Mažuran održala je mnogobrojne stilske recitale francuske i španjolske glazbe te Scarlatijevih, Haydnovih i Bartókovih skladbi, s posebnom naklonošću prema velikom Johannu Sebastianu Bachu. Desetljećima se uporno posvećuje njegovim grandioznim partiturama, te je odsvirala i snimila tri njegova najzahtjevnija djela: Goldberg varijacije, Die Kunst der Fuge (Umjetnost fuge) i Das wohltemperierte Klavier I i II. Za svoje umjetničke domete na tom polju dobila je mnogobrojna priznanja i nagrade. Stalna je gošća Varaždinskih baroknih večeri u svojem rodnom gradu, pa je tako i ove godine u sklopu tog tradicionalnog Festivala 29. rujna izvela Bachovu Umjetnost fuge, BWV 1080 u povodu 330. obljetnice skladateljeva rođenja. Taj je program 17. studenog ponovila i u prepunoj dvorani Muzeja Mimara.
    Višnja Mažuran, arhivska fotografija, foto: www.vbv.hr
    Grandiozno djelo Umjetnost fuge namijenjeno instrumentima s tipkama (čembalo, orgulje, klavir) Bach je skladao posljednjih pet godina života, između 1745. i 1750. U njemu je doveo umijeće vođenja kontrapunkta, koje ga je zaokupljalo cijelog života, do savršenstva. U cikličkoj formi od četrnaest fuga i četiri kanona na istu temu i istom tonalitetu, Bach je sažeo svoje golemo znanje, iskustvo i filozofsku kombinatoriku u nenadmašno remek-djelo koje je unatoč nedovršenoj posljednjoj fugi (Contrapunctus 14) ostalo kao dirljiva oporuka. Tim više, jer je u toj najzamršenijoj četveroglasno zamišljenoj fugi, autor treću temu ispisao notama svojeg prezimena (B-A-C-H). Tim glazbenim potpisom i završava impresivna odluka i interpretacija Višnje Mažuran, koja je četiri odvojena Canona uplela u cjelinu djela, kako bi postigla kontrast i osvježenje tijekom slušanja te vrlo zahtjevne i teško dokučive materije.

    Umjetnica je na kraju uz mnogo čestitki, darova i cvijeća dobila i Plaketu za izniman doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi – još jedno priznanje Hrvatskog društva glazbenih umjetnika čija je odnedavno predsjednica, ali i dugi pljesak svoje vjerne publike koja ju je ispratila stojećim ovacijama. Zahvala i znakovita poruka umjetnice nalazi se na kraju njezinog studioznog i analitičkog komentara Bachova djela u programskoj brošuri:

    „Večerašnji koncert je posveta i zahvala vama, dragi prijatelji, koji ste već odavno moja vjerna publika. Bez vaše, toliko važne prisutnosti, ne bi bilo velikih Bachovih djela koja sam desetljećima izvodila pred vama i za vas. Bach je u mom učenju, napredovanju i na mom repertoaru uvijek imao prvo i najvažnije mjesto, a ostat će i nadalje u mom srcu, ali ne više i na koncertnom podiju. Sve ove godine, zahvaljujući vašoj podršci, poštovanju i ljubavi, uspjela sam opstati u ovom kaotičnom vremenu.“

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 27. studenoga 2015.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike