Klasika u korijenu jazza

Borna Šercars Jazziana Croatica, Predstavljanje CD-a Wagner Goes to Hollywood, Muzej Mimara, Zagreb, 5. veljače 2016.

  • Borna Šercars Jazziana Croatica, foto: Foto: Marko Šolić (Croatia Records)

    Nastao, niknuo, oblikovan za koncertnu izvedbu, na zamolbu organizatora jubilarne 50. Glazbene tribine Opatija 2013, sa željom da ansambl obradi djela Giuseppea Verdija i Richarda Wagnera te Benjamina Brittena povodom dvjestote, odnosno stote godišnjice njihova rođenja, glazbeni materijal nedavno objavljen na CD-u Wagner Goes to Hollywood (Croatia Records, 2015) sastava Borna Šercar's Jazziana Croatica, tim je, albumskim povodom ponovno vraćen na pozornicu, nadajmo se ne tek jednokratno i prigodno.

    Kako imamo priliku uvjeriti se slušanjem CD-a, uigrana četveročlana ekipa koju čine bubnjar i udaraljkaš Borna Šercar, pijanist Zvjezdan Ružić, kontrabasist Tihomir Hojsak i saksofonist Vojkan Jocić, djela je renomiranih klasika, uglavnom poprilično poznata i široj publici – Wagnerovu Uvertiru operi Tannhäuser i Siegfriedov posmrtni marš iz Sumraka bogova te Kas valkira iz Walküre kao i Verdijeva Zdravica iz Traviate, Zbor Židova iz Nabucca i Zbor Cigana iz Trubadura – usvojila, obradila i preinačila sa znatnom količinom duha i dobrog raspoloženja, pri čemu trećestrujaška sinteza klasike i jazza zvukovno, izvedbeno i dojmovno naveliko preteže na stranu jazza izraslog na korijenju velemajstorskih iskaza skladateljskih doajena minulih stoljeća.
    Borna Šercars Jazziana Croatica, foto: Foto: Marko Šolić (Croatia Records)
    Namijenjen promociji CD-a, a usput i novog, „prvog hrvatskog jazz vina“ krštenog Jazz Vibes by Borna Šercar, nastup u Mimari ponudio je isključivo repertoar s albuma, u ponešto drukčijem redoslijedu, primjereno otpočetim najprijemčivijom melodijom, onom Zdravice iz Verdijeve Traviate. Dok je u džezista uobičajeno da u koncertnim, živim nastupima ostavljaju bolji dojam, odnosno da uzbuđuju intenzivnije negoli na snimkama, ma koliko fantastičnima, naprosto zbog činjenice da se vrhunski jazz kuha silama i silnicama što frcaju za zajedničkog rada u namah izgrađenom energetskom polju i zbog toga što je, najvećma, zbog poželjnosti izražavanja, odnosno preoblikovanja osnove, na krilima trenutačnog nadahnuća, svaki nastup jedinstveno i neponovljivo iskustvo, u ovom slučaju koncertni je utisak zaostao za onime što ga ostavlja snimka. Ne zato što se sviračko društvo Jazziane Croatice ne bi od srca predalo i pošteno, znalački prionulo, nego ponajprije zbog razmjerno mutnjikavog zvuka inače otmjeno-ugledne, prilici primjerene, no akustički za ovakav sastav ne osobito podatne dvorane Muzeja Mimare. Dok su nadahnute igre i igrarije Šercara, Hojsaka, Ružića i Jocića na albumu zabilježene u punom sjaju bistrine i topline preplitanja i sinergije pojedinačnih doprinosa, ovdje su ostale pomalo zamagljene. Ili – posve je jasno da su svirali odlično, no to se nije čulo onako kako bismo poželjeli.
    Ana Lice i Borna Šercars Jazziana Croatica, foto: Foto: Marko Šolić (Croatia Records)
    U predstavljanju su, nenametljivom efektnošću, sudjelovale i bistroglase, zvonkoglase sopranistice Ana Lice i Valentina Fijačko Kobić, koje su, kao i na CD-u, zapjevale u skladbama ovdašnjega podneblja i tradicijskog izvorišta, Durme, durme Emila Cossetta, Ljuven sanak Josipa Hatzea, Robinjica Blagoja Berse i Lehku noć Vladimira Ruždjaka.

    Ovaj možda i sedam milja dug novi korak, novi program Jazziane Croatice značajan je, elegantan, suvereno ostvaren i u njemu svakako valja uživati, kako na nosaču zvuka, tako i na budućim koncertima kojih, vjerujemo, neće manjkati, nadamo se i u dvoranama u kojima će ljepota i vještina biti čujni u svoj raskoši.

    © Janko Heidl, KLASIKA.hr, 6. veljače 2016.
    Valentina Fijačko i Borna Šercars Jazziana Croatica, foto: Foto: Marko Šolić (Croatia Records)

kritike