Komorni Schumann

Koncertna sezona Zagrebačkog kvarteta, gost: Petar Klasan, Hrvatski glazbeni zavod, 3. veljače 2016.

  • Zagrebački kvartet, arhivska fotografija

    Zagrebački kvartet u sastavu Marin Maras, prva violina, Davor Philips, druga violina, Hrvoje Philips, viola i Martin Jordan, violončelo, održao je izvrstan koncert u suradnji s mladim pijanistom Petrom Klasanom. Na rasporedu su bila djela Roberta Schumanna, velikog njemačkog romantičara koji se nakon svojih mladenačkih opusa, gotovo isključivo posvećenih klaviru, u 32. godini života posvetio komornoj glazbi. Na poticaj svoje supruge, pijanistice Clare Wieck Schumann proučavao je gudačke kvartete Josepha Haydna, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Ludwiga van Beethovena te je u kratko vrijeme 1842. napisao sva tri svoja gudačka kvarteta s posvetom Felixu Mendelssohnu. Zagrebački kvartet je ovom prigodom izveo Schumannov Prvi gudački kvartet u d-molu. Autor je bio vrlo ponosan na ta djela, nastala na temelju svog vlastitog viđenja tog tradicionalnog komornog sloga, darovito izbjegnuvši imitiranje svojih uzora. Pokazalo se to i u odličnoj izvedbi sva četiri stavka u kojima se violončelo posebno iskazalo u eksponiranoj temi Adagia, dok su ostali instrumenti pokazali svoje kvalitete izmjenjujući iste motive u šetnji tijekom živog i virtuoznog završnog stavka.

    U istom razdoblju kada su nastali kvarteti, Schumann je obogatio svoj opus i klavirskim kvartetom i s nekoliko klavirskih trija te Klavirskim kvintetom u Es-duru, op. 44 koji je bio vrhunac njegovih tadašnjih nastojanja. Svakako i vrhunac ovog koncerta. Nema sumnje da je Schumannova supruga, vrsna pijanistica, dala snažan poticaj, iako zbog trudnoće nije mogla sudjelovati na praizvedbi, pa ju je zamijenio Mendelssohn. Djelo je toliko kvalitetno da je postalo najizvođenije majstorovo komorno ostvarenje do današnjih dana. Ono odaje počast Clarinom pijanističkom umijeću, a ljupkim frazama u violi predstavlja je u intimnijem ozračju.
    Petar Klasan, arhivska fotografija
    Zagrebački kvartet sa svojim gostom, suptilnim i autoritativnim pijanistom Petrom Klasanom (Zagreb, 1992) ostvario je prvoklasnu izvedbu, tonski ujednačenu u svim segmentima, nadasve emotivnu, virtuoznu i cjelovitu. U drugom stavku u stilu posmrtne koračnice lijepo se iskazala viola, dok su svi zajedno briljirali u završnom Allegru, energičnom i pijevnom, uz dodatak impresivne troglasne fuge koja je svojim klasičnim oblikom i jedinstvenim izrazom poslužila primjerice Brahmsu, Francku i Dvořáku za njihove kvintete.

    Petar Klasan je osnove klavira stekao u Glazbenoj školi u Novskoj u razredu Lidije Vujović Pišpek, a u Beču je studirao kod Noela Floresa i Olega Maisenberga, a trenutno polazi majstorsku klasu Stefana Vladara. Uz te vrsne pedagoge, stalno usavršavanje na mnogobrojnim majstorskim seminarima dalo mu je uz urođenu muzikalnost potrebno znanje i sigurnost i rezultiralo mnogobrojnim nagradama. Snimio je dosad dva solistička nosača zvuka. Nastupa diljem Europe kao solist i član raznih komornih sastava, primjerice surađujući i s violinistom Marinom Marasom, prvom violinom Zagrebačkog kvarteta. To razumijevanje i skladno zajedništvo u muziciranju svih članova kvarteta pružilo je užitak i njima samima i zadovoljnoj publici.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 10. veljače 2016.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike