Izvrsnost školovanja mladih svirača

6. međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro, Zagreb, 28. siječnja – 4. veljače 2016.: Završni koncerti, dir. Dian Čobanov, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, KD Vatroslav Lisinski, 3. i 4. veljače 2016.

  • Alfredo Ferre Martínez, foto: B. Hrkač, Visualmedia, www.kdz.hr

    Prvo Međunarodno violončelističko natjecanje Antonio Janigro održano je u Zagrebu prije dvadeset godina, a ove je godine po šesti put okupilo mlade violončeliste iz cijeloga svijeta. Na natjecanje koje organizira Koncertna direkcija Zagreb prijavilo se sto kandidata, među kojima su bile dvije violončelistice iz Hrvatske – Petra Kušan i Mirna Lazić te Jelena Ilić iz Hrvatske/Srbije. Video-zapise prve etape zadanoga programa pregledao je ocjenjivački sud propustivši dvadeset i četiri natjecatelja, među kojima se našla i Jelena Ilić, u drugu etapu. Zadani programi izvedeni su uz klavirsku pratnju službenih korepetitora Ane Granik i Domagoja Guščića u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog između 30. siječnja i 1. veljače. Prema odluci ocjenjivačkoga suda, šest finalista nastupilo je uz pratnju Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije u Velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog 3. i 4. veljače. Koncertima je ravnao gost iz Bugarske Dian Čobanov, od ranije poznat zagrebačkoj publici, a koji je od 2013. šef-dirigent Hrvatskoga komornog orkestra.

    Članovi ocjenjivačkoga suda bili su ugledni svjetski violončelisti i pedagozi Julius Berger (Njemačka), Valentin Erben (Austrija), Gal Faganel (Sjedinjene Države), Troels Svane (Danska) i Dobrila Berković-Magdalenić (Hrvatske, umjetnička ravnateljica Natjecanja). Prema riječima predsjednika ocjenjivačkog suda prije dodjele nagrada – Valentina Erbena finalisti su bili podjednako dobri i u posljednjoj etapi – nastupu s orkestrom, pa su nijanse u interpretaciji odlučivale o četiri nagrade koje čine novčani iznos i diploma. Pet je mladih glazbenika nagrađeno novčanim iznosom i diplomom, dok je šesta finalistica Natalia Costiuc iz Rumunjske dobila diplomu za sudjelovanje u finalu.
    Alfredo Ferre Martínez, Dian Čobanov i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: www.elmundo.es
    Kako je ocjenjivački sud pomno pratio sve video-zapise i javne nastupe natjecatelja, njegova je odluka i procjena tehničko-interpretativnih vještina utemeljena na drugačijim osnovama od onih koje ima dio malobrojne nazočne publike koja je također mogla odabrati najboljeg od šest finalista, za koga je predviđena nagrada kovčeg za violončelo. Ocjene ocjenjivačkog suda i publike podudarale su se, pa su prva nagrada u iznosu od 6000 eura i nagrada publike pripali mladom dvadesetdvogodišnjem Alfredu Ferreu Martínezu iz Španjolske koji je nastupio na drugoj finalnoj večeri kao solist u Drugom koncertu za violončelo i orkestar u h-molu, op. 104 Antonina Dvořáka. Isti glazbenik osvojio je i nekoliko posebnih nagrada: nastup sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije u nekoj od narednih sezona, nastup sa Zagrebačkim solistima u jednoj od narednih sezona i nastup s Varaždinskim komornim orkestrom u jednoj od sljedećih sezona. Je li Dvořákovo popularno djelo odigralo presudnu ulogu pri procjeni umjetničkih vrijednosti izvedbe mladog španjolskog violončelista teško je reći, jer je finalistica iz Rumunjske Natalia Costiuc s izborom i doduše manje uvjerljivom interpretacijom koncerta prve finalne večeri ostala bez glavne nagrade, ali je ipak osvojila novčanu nagradu koju dodjeljuje obitelj Janigro.

    Drugu nagradu ocjenjivačkoga suda u iznosu od 3000 eura i nagradu IMC-a – nastup u sezoni Simfonijskog orkestra Karlovy Vary, osvojila je također dvadesetdvogodišnja violončelistica iz Njemačke/Izraela Elia Cohen-Weissert. Za nastup s orkestrom odabrala je Sinfoniu concertante u d-molu, op. 125 Sergeja Prokofjeva, rjeđe izvođenu u našoj glazbrnoj sredini. U najduljoj od skladbi izvedenih u dvije finalne večeri i tehnički iznimno zahtjevnoj, Elia Cohen-Weissert pokazala je dobru tehniku, osjećaj za ritam (osobito u polimetrijom obilježenim dijelovima), kao i smisao za vođenje melodije, koja u ovoj koncertantnoj simfoniji ipak nije uvijek u prvome planu.
    Finalisti i članovi ocjenjivačkog suda 6. međinarodnog violončelističkog natjecanja Antonio Janigro, foto: kdz.hr
    Treću nagradu, svaki u iznosu od po 1000 eura, ravnopravno su podijelila tri natjecatelja: Beatriz Blanco iz Španjolske s Koncertom za violončelo i orkestar u a-molu, op. 129 Roberta Schumanna i dva natjecatelja iz Rusije s istim djelom – Prvim koncertom za violončelo i orkestar u Es-duru, op. 107 Dmitrija Šostakoviča. Dvadesetogodišnji Ivan Sendetskiy upustio se u interpretaciju tog djela s više zanosa i snage ostvarivši tonski uvjerljiviju, ali slabije usuglašenu izvedbu s orkestrom. Drugi interpret Šostakovičeva koncerta Danila Ivanov iskoristio je posljednju priliku za sudjelovanje na Natjecanju Antonio Janigro, jer će za nekoliko mjeseci dostići postavljenu dobnu granicu od trideset i pet godina. Njegova izvedba Šostakovičeva Koncerta bila je dinamički manje intenzivna, ali dobro tonski oblikovana što se potvrdilo u dugoj solo-kadenci. Popularni jednostavačni koncert za violončelo Roberta Schumanna nije ostavio snažniji dojam na publiku, koja je nastup Betriz Blanco nagradila najslabijim pljeskom na obje završne večeri. Razlog tome je možda dinamički slabije obojeno sviranje solistice, često prikriveno orkestrom. Svi sudionici finala dobili su na dar od Muzičkog informativnog centra tiskana izdanja skladbi hrvatskih skladatelja, a posebnu nagradu obitelji Nagy za najbolju izvedbu duo-sonate u drugoj etapi dobila je Zuzanna Sosnowska iz Poljske. Nagradu Ljetne škole Uzmah – stipendiju dobio je Ivan Sendetskiy.

    U razgovoru koji je s njima prije proglašenja pobjednika i dodjele nagrada vodio muzikolog Dario Poljak, natjecatelji su otkrili svoje osobne stavove i iskustva s pripremama za natjecanja, kao i o suradnji sa Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije. Ona se svela na jednu zajedničku probu koja je za neka dulja djela bila možda nedovoljna za uspostavu svih potrebnih dinamičkih odnosa, korektno sviranje svih orkestralnih grupa (pri čemu su možda cjelokupni dojam intonativnim propustima oslabili rogovi), poštivanje zadanih tempa i svih agogičkih oznaka te melodijsko-ritamske kombinacije. Dirigent Dian Čobanov uspostavio je mirnom gestom dobar odnos između svih solista i orkestra, ali dogodila su se u gotovo svim izvedbama povremena razmimoilaženja u tempu ili koncepciji dinamike. Nisu li možda dvije završne večeri natjecanja sa šestero solista nejednakog iskustva u sviranju s orkestrom bile dovoljnim razlogom da za pult Simfonijskog orkestra stane od ove sezone njegov šef-dirigent Enrico Dindo, i sam violončelist, čije je sviračko iskustvo moglo biti od velike pomoći u pripremi nastupa? Neovisno o odgovoru na to pitanje, može se reći da su dvije završne večeri 6. međunarodnoga violončelističkog natjecanja Antonio Janigro uvjerile ocjenjivački sud i publiku u izvrsnost školovanja i ostvarenih rezultata mladih svirača violončela.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr 5. ožujka 2016.

kritike