U čast Papandopulu

Ciklus Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije: Podnevna simfonija, dir. Vladimir Kranjčević, solisti: Monika Cerovčec, sopran, Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Domagoj Dorotić, tenor, Marko Mimica, bas-bariton, Vladimir Krpan, klavir, Dragan Despot, recitator, Atrij Muzeja Mimara, 9. veljače 2016.

  • Antonia Dunjko i Zbor Hrvatske radiotelevizije, foto: Dinko Bažulić, www.hrt.hr

    Na naslovnici programske knjižice koncerata vokalnoga ciklusa Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije piše „HRT glazba te vodi u drugi svijet“. Svaki koncert programski je jedinstven u odnosu na odabir skladbi sličnih stilskih odrednica ili skladbi iz opusa jednoga skladatelja. Peti koncert ovosezonskog ciklusa pobudio je zanimanje pretplatnika i svih onih koji prate glazbena događanja i odveo ih doista u neki drugi glazbeni svijet. Stodeseta obljetnica rođenja Borisa Papandopula obilježena je predstavljanjem dvaju vrijednih djela iz njegova zborskog opusa. Tijekom ove godine možda će i mnogi drugi hrvatski glazbenici obilježiti obljetnicu rođenja i dvadeset i petu godišnjicu skladateljeve smrti po uzoru na Zbor Hrvatske radiotelevizije, pronalazeći u opsežnoj Papandopulovoj glazbenoj ostavštini već od ranije poznate i rjeđe izvođene ili publici potpuno nepoznate skladbe.

    U pregledu hrvatskih skladatelja 20. stoljeća Boris Papandopulo ostao je zabilježen kao tvorac jednog od najbogatijih i najraznolikijih opusa. Stvarao je s lakoćom, invencijom i znanjem unatoč brojnim svakodnevnim obvezama reproduktivnoga glazbenika. Našavši se na početku karijere na mjestu zborovođe zagrebačkoga Hrvatskog pjevačkog društva Kolo Papandopulo se prihvatio u proljeće 1932. „uglazbljivanja stihova iz zbirke Narodnih pjesama koje je sakupio Vuk Stefanović Karadžić“. Tako su nastale Dodolice, pučki obred za sopran, djevojački zbor i klavir, op. 27 koje su sljedeće godine praizveli u Ljubljani Zbor slovenskih učiteljica, Boris Papandopulo za klavirom, njegova majka Maja Strozzi-Pečić (sopran) i Srečko Kumer (raniji dirigent Kola).Obred zazivanja kiše raspoređen je u četiri stavka. Stalno preplitanje zbora i klavira težište je glazbenog događanja u svim stavcima, dok posebnu boju u posljednja tri stavka daje virtuozno koncipirana dionica soprana pomaknuta u najviši registar. Papandopulo ju je osmislio prema pjevačkoj vještini svoje majke Maje Strozzi-Pečić.
    Dragan Despot, Monike Cerovčec, Vladimir Kranjčević, Martina Gojčeta Silić, Domagoj Dorotić, Marko Mimica i Zbor Hrvatske radiotelevizije, foto: Dinko Bažulić
    Kao druga skladba koncerta izvedena je Podnevna simfonija za koloraturni sopran, mezzosopran, tenor, bas, recitatora i mješoviti zbor a cappella na stihove Miroslava Krleže. Papandopulo je skladbu napisao godine 1980. u Opatiji i posvetio je Akademskom zboru Ivan Goran Kovačić i maestru Vladimiru Kranjčeviću, njegovom tadašnjem šefu-dirigentu. Praizvedbu Podnevne simfonije pripremio je 2002. godine maestro Vladimir Kranjčević odabravši Slovenski komorni zbor, soliste i recitatora. Pjevački zahtjevna skladba mozaične forme duljega trajanja temelji se na Krležinim nadrealističkim i ekspresionističkim stihovima koje na responzorijalni način donose recitator i zbor. Pridružuje mu se samo povremeno po jedan solist do završnog usklika „Hosana!“ ostvarenog u obliku fugata. U ciklusu Dodolice može se naslutiti utjecaj tradicijske glazbe, dok je u Podnevnoj simfoniji Papandopulo prošetao kroz različite tonalitetne i modalne kombinacije, koristeći slobodnije i češće disonance, završivši fugato s čvrstim durskim trozvukom. Za uglazbljivanje podatan Krležin tekst dao je skladatelju priliku za povremene onomatopejske efekte, što je dobro iskorišteno u dionici soprana i staccato-motivu na više mjesta.

    Program zahtjevan za izvođače (a možda i za publiku u dvorani) pripremio je maestro Vladimir Kranjčević. Klavirsku dionicu u ciklusu Dodolice svirao je Vladimir Krpan, dok je sopranistica Antonija Dunjko, studentica četvrte godine pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (u razredu Lidije Horvat-Dunjko), tonski uvjerljivo tumačila virtuozno pisanu solističku dionicu. Ženski zbor Hrvatske radiotelevizije pjevao je intonativno čisto, dinamički naglašenije, zasjenivši povremeno solisticu u visokom registru u kome nije uvijek ostao razgovijetan tekst. Podnevnu simfoniju izveli su uz mješoviti zbor Hrvatske radiotelevizije vokalni solisti Monika Cerovčec (sopran), Martina Gojčeta-Silić (mezzosopran), Domagoj Dorotić (tenor) i Marko Mimica (bas-bariton) te recitator Dragan Despot. U izdvojenim nastupima solisti su glasovno i tehnički udovoljili svim zahtjevima, pri čemu se može istaknuti kristalno jasan zapjev Monike Cerovčec, toplo obojen glas Martine Gojčeta-Silić i ugodan sonoran bas-bariton Marka Mimice, dok je Domagoj Dorotić s manje lakoće dostigao tonske visine.
    Vladimir Kranjčević, foto: Dinko Bažulić, www.hrt.hr
    Svladavši dobro izgovor teksta i velike intonativne zahtjeve u pjevanju isprepletenom s kazivanjem stihova, Zbor Hrvatske radiotelevizije bio je pouzdan suradnik solista slijedeći koncepciju maestra Vladimira Kranjčevića koji je u tempima uglavnom mirnu, punu boja, mirisa, zapažanja i događanja Podnevnu simfoniju dirigirao sigurno, s jasnim kretnjama prilagođenim velikom rasponu dinamike, možda na trenutke i preintenzivnom za prostor atrija Muzeja Mimara. Dio Papandopulova bogata zborskog opusa podsjetio je publiku na skladatelja koji nije prezao od postavljanja velikih pjevačkih zahtjeva u svojim skladbama, pretpostavljajući da će one pronaći svoje interprete. Koncert ciklusa Sfumato Zbora Hrvatske radiotelevizije i solista pod ravnanjem Vladimira Kranjčevića doista je publiku odveo u drugi svijet, svijet neiscrpne invencije i jasnog skladateljskog zapisa Borisa Papandopula.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 5. ožujka 2016.

kritike