Zrelost mladog glazbenika

62. koncertna sezona Zagrebačkih solista, solist: Juan Pedro Luna Agudo, saksofon, Hrvatski glazbeni zavod, 12. travnja 2016.

  • Zagrebački solisti, arhivska fotografija, foto: www.zg-solisti.hr

    Cijela koncertna večer u ciklusu Zagrebačkih solista u Hrvatskom glazbenom zavodu bila je zasićena raznolikim sadržajem koji se kretao putanjom Mozart-Glazunov-Musorgski. No, u osnovi je bio u službi solista, saksofonista Juana Pedra Lune Agude. Luna Agudo dobitnik je mnogih nagrada, priznanja i stipendija, a za ovdašnje vrlo razvijene saksofonističke prilike, najvažnija je prva nagrada ocjenjivačkog suda i prva nagrada publike na isto tako Prvom međunarodnom natjecanju Josip Nochta u Zagrebu, natjecanju nazvanom po legendarnom pedagogu.

    Luna Agudo svojim je neprispodobivo ušuškanim i oblim tonom izjednačenih laga, lakoćom sviranja s puno smisla, prošao kroz rijetko izvođeni Koncert Aleksandra Glazunova. Koncert još iz predratnog vremena tridesetih godina dvadesetog stoljeća, koje je promoviralo to danas sveprisutno glazbalo – od klubova, jazza, sastava saksofona svih veličina ili pak nekog istaknutog sola u klasičnom simfonijskom orkestru. U napučenoj ostavštini Aleksandra Konstantinoviča Glazunova našlo se i počasno mjesto za Koncert za saksofon i gudački orkestar u Es-duru visokog broja opusa 109. U njemu je Luna Agudo zrelo i s puno nijansi donio solističku dionicu u pratnji Zagrebačkih solista.

    uan Pedro Luna Agudo, foto: screenshotMeđutim, angažirani ton ansambla s namazima poput uljenih boja ne pristaje jednako Mozartu s početka večeri i novoj obradi Slika s izložbe Modesta Petroviča Musorgoskog. Mozartov Kvartet za flautu, violinu, violu i violončelo, KV 285 primjereno osjetljivo je obradio vrlo angažirani aktualni koncertni majstor Sreten Krstić. I nakon središnjeg zvjezdanog nastupa 24-ogodišnjeg saksofonista, nakon stanke je slijedila još jedna obrada. Ovaj put samo za gudače. Prepoznali su svi jednu od inačica promenada od slike do slike Victora Hartmanna. Slike je dojmljivo još davno za klavir uglazbio njegov prijatelj Modest Petrovič Musorgski. U izvorniku se Suite malo tko dohvaća, ponajprije stoga što je Ravelova ingeniozna orkestralna inačica prevladala u pamćenju slušatelja. Dojmovi Musorgskog s izložbe, zapisani u notama za klavir, ostaju trajni izazov obradama. Bili su tako i za Mauricea Ravela koji je Slike s izložbe instrumentirao do punog orkestralnog sjaja. Tim su šarmom i raznolikošću svi opčinjeni. A možda i na neki način pozvani da odgovore.

    Nova je obrada bila na programu petog koncerta u ciklusu Zagrebačkih solista. Potpisuje je Amerikanac Robert Patterson, ni izbliza pretjerano opterećen naslijeđem europskoga kova. Slike s izložbe obrađene samo za gudače pravi su izazov. Uradak dosad bez premca i s vrlo dvojbenim ishodom. Možda i trojbenim. Ili slušatelji nisu navikli. Zamke obrade samo za gudače iskazale su se kad se iza podija ipak morao oglasiti i saksofon. Zagrebački solisti uložili su maksimalan trud. Međutim, trud se ne broji koliko ishod. Dobar! Ali može i bolji i bez samodopadnih izljeva. Jer, ansambl bi ipak morao djelovati kao cjelina, a ne kao zbir solista.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 16. travnja 2016.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike