Muzikalno i uigrano

Marko Žepić, violina, Richard Wieser, klavir, Muzej Mimara, Zagreb, 21. ožujka 2016.

  • Richard Wieser i Marko Žepić, foto: Youtube

    Zagrebački violinist Marko Žepić diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Vinka Fabrisa, a potom je studirao i na Visokoj glazbenoj školi u Beču kod Josepha Suka i Ortwina Ottmaiera, stekavši naslov magistra. Dobitnik je dviju nagrada Vaclav Huml za najboljeg studenta violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Darko Lukić na Tribini mladih glazbenih umjetnika. Redovito nastupa kao solist i komorni glazbenik te djeluje i kao pedagog na glazbenim školama u Austriji. Ondje je upoznao svog stalnog suradnika od 1994. – pijanista Richarda Wiesera, s kojim redovito nastupa, a snimili su i nosač zvuka za tvrtku Diskant.

    Na koncertu u Muzeju Mimara u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb izveli su lijep program s djelima Sergeja Prokofjeva, Roberta Schumanna te trojice hrvatskih skladatelja Ive Mačeka, Stanka Žepića i Jurja Stahuljaka. Marko Žepić svira na violini majstora Antona Jaisa (Mittenwald) iz 1799, a od 2012. i na violini majstora Hansa Ulricha Rotha iz Kufsteina, koja je izrađena po njegovoj narudžbi.
    Marko Žepić i Richard Wieser, foto: Youtube
    Marko Žepić je odličan violinist, plemenite boje tona i virtuozne tehnike, a u suradnji s vrsnim pijanistom i orguljašem Richardom Wieserom djeluje u nadasve muzikalnom i uigranom duu u kojem se umjetnici skladno dopunjuju i ostvaruju reprezentativne interpretacije. Program je počeo Sonatom za violinu i klavir u G-duru Ive Mačeka (1914-2002), uglednog pijanista i klavirskog pedagoga na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali i sjajnog skladatelja, dakle svestranog umjetnika koji je posebice na polju komorne glazbe obogatio hrvatsku literaturu malobrojnim ali vrijednim djelima.

    U nastavku je izvedena Elegija umjetnikova oca, uglednog germanista i jezikoslovca Stanka Žepića (1934), a na kraju prvog dijela programa našlo se još jedno vrijedno komorno djelo hrvatskog skladatelja Jurja Stahuljaka (1901- 1975) – Sonata za violinu i klavir op. 11. Drugi dio koncerta predstavio je Pet melodija, op. 35 Sergeja Prokofjeva (1891-1953) i Sonatu za violinu i glasovir u a-molu, op. 105 Roberta Schumanna.

    Zadovoljna publika koja je bila uskraćena za detaljniju programsku cedulju (za što, prema riječima organizatora ,nije bilo novca!?) izmamila je i dva lijepa dodatka: Meditaciju iz opere Thais Julesa Masseneta (1842-1912) i Melodiju Sergeja Rahmanjinova (1873-1943).

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 20. travnja 2016.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike