Suvereni solist

Koncert Orkestra Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca: Goran Filipec svira Čajkovskog, dir. Kah Chun Wong, solist: Goran Filipec, klavir, HNK Ivana pl Zajca, 15. veljače 2016.

  • Orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, arhivska fotografija

    Koncert Goran Filipec svira Čajkovskog započeo je zvučno savršeno izvedenim Simfonijskim plesovima, op. 45, trostavačnom orkestralnom suitom – posljednjim djelom Sergeja Rahmanjinova nastalim 1940. godine u New Yorku. Rahmanjinov se ubraja među najveće pijanističke virtuoze svoga vremena. Njegova glazba prožeta je elegičnim akcentima koji katkad prelaze u izrazitu melankoliju. U njegovim ranom skladateljskom opusu prisutan je utjecaj Čajkovskog i Rimski-Korsakova, dok kasnije do izražaja dolazi sasvim osobni pečat kojeg krasi izraziti lirizam, izražajna širina, genijalna struktura i paleta tonova bogatih, jasnih orkestralnih boja.

    U tom se djelu riječki Orkestar još jednom potvrdio kao suvereni glazbeni korpus izvrsnih glazbenika. Svaka nota ovog djela zazvučala je čisto i u punoj snazi, superiorno odsviranih tempa, čvrste ritmike, suptilno izrađene dinamike i u neprekinutom nizu bez zastoja i pauza. Posebno treba istaknuti vrlo dobre limene puhače, kao i muzikalno izvedena sola oboe, engleskog roga i prve violine. Mladi maestro Kah Chun Wong preciznom je rukom s lakoćom vodio orkestar kroz zanimljivu partituru, pa je i publika sa zadovoljstvom nagradila izvedbu dugim pljeskom.
    Goran Filipec, arhivska fotografija, foto: Facebook Goran Filipec
    Drugi dio koncerta pripao je uvijek rado slušanom, uglednom i nadarenom pijanistu, rođenom Riječaninu, Goranu Filipecu koji je suvereno izveo jedno od najpopularnijih djela Petra Iljiča Čajkovskog, Koncert za klavir i orkestar br. 1. u b-molu, op. 23 koje je skladatelj napisao u Moskvi 1874. i posvetio ga prijatelju Nikolaju Rubinsteinu koji je vrlo burno i s velikim neodobravanjem odslušao taj danas jedan od najslušanijih klavirskih koncerata Čajkovskog. Orkestar je u ovom nastupu ponešto kasnio u tempima i bio na trenutke nejasno vođen rukom maestra Wonga. Međutim, svaki nastup savršenog Gorana Filipeca potvrda je sazrijevanja i iznimne suptilne snage izraza tog vrhunskog pijanista koji s lakoćom i dubokom proživljenošću izvodi svako djelo, ne dopuštajući da ga omete ni nedovoljno precizan izraz orkestra. Čisti brzi pasaži, besprijekorna tehnika i izražajna dinamika oduševili su publiku koja je zažarenih dlanova uspjela od Gorana Filipeca izmamiti još dva dodatka kojima je završila još jedna u nizu vrlo uspješnih riječkih koncertnih večeri.

    © Gloria Fabijanić Jelović, KLASIKA.hr, 30. travnja 2016.

kritike