Majstorski podcrtana kvaliteta

Ciklus Guitarra Viva: Petrit Çeku, Hrvatski glazbeni zavod, 10. svibnja 2016.

  • Petrit Çeku, arhivska fotografija, foto: SGJ Facebook

    Petrit Çeku rođen u je Prizrenu 1985. i rano pokazao iznimni talent za gitaru te je nakon prvih godina učenja gitare u rodnom gradu sa sedamnaest godina nastavio studij u Zagrebu, prvo u razredu Xevdeta Sahatxhije, potom u klasi Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a nakon diplome nastavio se usavršavati kod Manuela Barrueca na konzervatoriju Peabody u Baltimoru (Sjedinjene Države). Strelovit uspon u karijeri zahvaljuje uspjesima na međunarodnim natjecanjima na kojima je osvojio devet prvih nagrada te dobio još nekoliko nagrada u Hrvatskoj (Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije, Ivo Vuljević HGM-a, Ferdo Livadić Samoborske glazbene jeseni).

    Prvu studijsku snimku objavio je 2008. za američku diskografsku kuću Naxsos, a ove godine je španjolska izdavačka kuća Eudora objavila CD na kojem je snimio svih šest suita za violončelo solo Johanna Sebastiana Bacha u majstorskoj obradi Valtera Dešpalja za gitaru. To vrijedno izdanje predstavljeno je na promociji 11. svibnja u dvorani Hrvatskog društva skladatelja, dan uoči njegova koncerta u Hrvatskom glazbenom zavodu koji je počeo upravo Bachom.

    Izabrao je Bachovu Četvrtu suitu u Es-duru, BWV 1010. U vlastitom programskom komentaru Petrit Çeku je citirao pijanista Svjatoslava Richtera koji je volio reći da Bachova djela imaju „higijensko svojstvo“ te dodao da se radi o duhovnoj i muzičkoj čistoći koja proizlazi iz savršenstva kompozicije, proporcija i oblika. Zato su ta remek-djela izazov za sve glazbenike, pa i gitariste. Petrit Çeku svakako je jedan od najboljih, a to je najbolje pokazao u iznimno harmonijski raskošnom uvodnom Preludiju, ali i u ostalim stavcima te delikatne, osjećajne i duboko proživljene barokne plesne partiture.

    U nastavku programa Petrit Çeku je izveo i obrade skladbi dvojice velikana romantizma – Franza Schuberta i Frédérica Chopina. Iz Schubertovih opusa solo-popijevki odabrao je dvije dramatične – Hvalospjev suzama (Lob der Tränen) te Počivalište (Aufenthalt) i popularnu Serenadu (Ständchen) – obje iz ciklusa Labuđi pijev, a sve u obradi Schubertova suvremenika Johanna Kaspara Mertza. Na to se lijepo nadovezao ljupki Valcer u h-molu, op. 69 Frédérica Chopina u obradi tunisko-francuskog gitarista i skladatelja Rolanda Dyensa. Program je završio izvornim djelima dvojice skladatelja 20. stoljeća. Panamski gitarist Francisco A. Velásquez predstavljen je s četiri Pasillosa, svojevrsnih južnoameričkih valcera u kontrastima elegancije, ritma, polifonije i temperamenta.

    Vrhunac večeri bila je velika Sonata za gitaru u D-duru op. 77. talijansko-američkog skladatelja Marija Castelnuovo-Tedesca. Ta četverostavačna posveta Boccheriniju na tragu Fernanda Sora, posvećena je legendarnom gitaristu Andrésu Segoviji. U toj reprezentativnoj skladbi prezentirane su gotovo simfonijske mogućnosti gitare, koje je izvanredni Petrit Çeku maštovito, muzikalno, suptilno, ali i moćno predočio slušateljstvu.

    Program gitarističkog recitala Petrita Çekua u finalu ciklusa Gittara Viva bio je pomno odabran i u cjelini predstavljen na najvišoj tehničkoj i umjetničkoj razini. A o kvaliteti i popularnosti tog vrhunskog umjetnika posvjedočila je prepuna dvorana HGZ-a te ovacije i skandiranje oduševljene publike kojoj je na kraju poklonio još dva lijepa dodatka – visoko podižući gitaru kao priznanje američkom graditelju Rossu Gutmeieru, čiju je kvalitetu znao majstorski podcrtati. A pljesak je prestao tek nakon što je umjetnik naposljetku izašao na podij bez gitare, kao znak da je taj izvanredni recital uistinu završen.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 15. svibnja 2016.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike