Španjolska rana glazba

21. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Jelena Očić, violončelo, Ljerka Očić, orgulje, 19. svibnja 2016.

  • Jelena Očić, arhivska fotografija

    Bio je to iznimno zanimljiv nastup sestara Očić, violončelistice Jelene i orguljašice Ljerke, u kojem je ponovno došao do izražaja njihov talent, maštovitost i empatija. Podsjetimo da violončelistica Jelena Očić razvija vrlo uspješnu umjetničku i pedagošku karijeru u inozemstvu. Nakon Visoke glazbene škole u Mannheimu, već treću godinu predaje violončelo na Konzervatoriju u Amsterdamu, a nije naodmet spomenuti da njezini studenti redom pobjeđuju na međunarodnim violončelističkim natjecanjima. Iako često nastupa kao solistica i komorna glazbenica diljem svijeta, nažalost rijetko svira u rodnom Zagrebu, s iznimkom Salona Očić, u obiteljskom krugu, gdje svake sezone redovito sudjeluje na jednom koncertu i to uvijek u različitim sastavima s kolegama i prijateljima iz svijeta. Pa tako i sa svojom sestrom Ljerkom Očić, uglednom orguljašicom, također istaknutom profesoricom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i predsjednicom Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan.

    Godine 2013. zajedno su snimile hvaljeni album The BaRock ExperienceMasterpieces for Cello & Organ s djelima Jeana Barrièrea i Antonija Vivaldija za izdavačku kuću Challenge Classics, a za ovaj zajednički nastup u Salonu Očić, na tragu tog nadasve pozitivnog iskustva, pripremile su također zanimljivo, ali posve drugačije glazbeno putovanje španjolskom renesansnom i baroknom glazbom. Bio je to još jedan izazov u uzbudljivom pronalaženju osebujnog načina interpretacije rane glazbe za orgulje koju je Ljerka obradila za ta dva rijetko spojiva instrumenta. Pritom je postigla sjajno suglasje u kojem su darovite sestre očito uživale nadahnjujući jedna drugu. Kako ta glazba uključuje i mogućnost improvizacije, mašta je usmjerila izvornu glazbu za orgulje fantastičnom spoju pijevnog violončela i bogatstva boja orguljskih registara s dojmom gotovo orkestralnog zvuka, a ipak pažljivo doziranog u odnosu na delikatan ton gudačkog instrumenta.
    Ljerka Očić, arhivska fotografija, foto: mbz.hr
    U prvom planu zanimljivog programa lijepe glazbe bio je Juan Bautista José Cabanilles zvan španjolski Bach, s tri skladbe – Tiento de segundo tono Partido de Mano Izquierda, WSC 27, Corrente Italiana i Tiento octavo tono Partido de Mano Izquierda, WSC 135. Tiento je česti naziv za španjolski glazbeni oblik sličan ricercaru ili fantaziji. Nadahnuće u španjolskoj glazbi našao je i talijanski majstor Bernardo Pasquini u Partiti sopra la Aria della Folia da Espagna. Ljerka Očić je virtuozno izvela i dvije točke za orgulje solo Varijacije na milansku gallardu (Diferencias sobre 'La Gallarda Milanesa') Antonija de Cabezóna i Segundo tiento de quarto tono Francisca Corree de Arauxa.

    Španjolska glazba toga vremena bila je pod inozemnim utjecajima – primjerice Nizozemske i Italije, s folklornim primjesama, osebujnih oblika i ritma, razigrana, neobična i drukčija. Jelena i Ljerka Očić predstavile su je na svojstven način slobodnom interpretacijom, živom agogikom, kontrastima i lijepim frazama te dinamikom koja se prostirala od suptilnosti do žestine (čak mjestimice i pretjerane kod violončela), ali nadasve strastvene, temperamentne i ponekad s dodatnim efektima kastanjeta, pljeskanja ili bubnjanja dlanovima po korpusu violončela. Osobito je to došlo do izražaja ne samo u Cabanillesovoj Corrente Italiana nego i u završnom zanosnom španjolskom plesu Fandango, ali ne iz pera baroknog, nego suvremenog španjolskog skladatelja Manuela Alejandra Prade, uz čiji je ritam svojim dlanovima i uzvicima olé aktivno sudjelovala i zadovoljna publika.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 23. svibnja 2016.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike