Plemenitost i senzibilitet

62. koncertna sezona Zagrebačkih solista: solist Yury Revich, violina, Hrvatski glazbeni zavod, 7. lipnja 2016.

  • Zagrebački solisti, foto: www.zg-solisti.hr

    Sudeći po dobroj posjećenosti i burnom odobravanju publike, završni koncert Zagrebačkih solista bio je zacijelo kruna njihove sezone. U biranom, manje ili više poznatom programu, sudjelovao je mladi ali već nadaleko poznat i uspješan ruski violinist Yury Revich (1991). Stasao u violinističkoj obitelji, u kojoj se kroz četiri generacije njegovala ljubav prema violini, daroviti dječak je s pet godina počeo učiti violinu. Bio je student prvo Moskovskog, a potom i Bečkog konzervatorija, s mnogobrojnim nastupima u prestižnim koncertnim dvoranama u svijetu. Aktivan je i u pokretanju koncerata komorne glazbe u Beču te u sudjelovanju u humanitarnim akcijama. Dobitnik je mnogih međunarodnih nagrada i priznanja, snimio je više nosača zvuka, a prošle je godine proglašen Mladim glazbenikom godine na International Classical Music Awards, dok ga je bečki Beethoven Center proglasio Mladim umjetnikom godine. Trenutno djeluje kao profesor na WOM akademiji u Španjolskoj, a također ga zanima režija i gluma.

    U suradnji sa Zagrebačkim solistima Yury Revich se predstavio u dvije točke: Koncertu za violinu i orkestar u d-molu Felixa Mendelssohna Bartholdija i Carmen fantaziji za violinu i gudače, op. 25 Pabla de Sarasatea. Između ta dva upečatljiva nastupa Zagrebački solisti su izveli Talijansku serenadu Huga Wolfa u aranžmanu za gudački orkestar. Drugi dio koncerta Zagrebački solisti su nastavili s jednim minijaturnim Preludijem za klavir i Fugom iz suite Couperinov grob Mauricea Ravela, što je za gudače kao neobičnu, ali zanimljivu cjelinu obradio Steve Jones. Za kraj koncerta izabran je impresivni i nadasve potresni Osmi gudački kvartet u c-molu, op. 110 Dmitrija Šostakoviča u obradi za gudački orkestar.

    Yury Revich, arhivska fotografijaZagrebačke soliste predvodio je pouzdani koncertni majstor i voditelj Sreten Krstić, čvrsta okosnica i pokretač nadasve uvjerljive, muzikalne i angažirane izvedbe. Svi članovi ansambla bili su na visini zadatka (ne zovu se bez razloga solisti), ali u ovom slučaju posebno bi valjalo pohvaliti impresivne nastupe violončelista Smiljana Mrčele i dvojicu violista Hrvoja Philipsa i Marka Otmačića. Vrhunac večeri bio je Šostakovičev Kvartet, op. 110, koji je u aranžmanu za veći gudački sastav dobio na intenzitetu tona i snažnijoj ekspresiji toga dojmljivog djela autorova sjećanja na žrtve Hitlerova i Staljinova režima. Znakovita je bila duga tišina nakon depresivnog završetka, prije nego što se oglasila publika. Dodatak možda i nije bio potreban, ali ipak su mnogi odahnuli od potresnog Šostakovičevog ugođaja i uživali uz vedri Valcer iz Serenade Petra Iljiča Čajkovskog.

    Pa ipak, zvijezda večeri bio je mladi Yury Revich. Svi epiteti bili bi nedostatni da se opiše njegova iznimna muzikalnost, sigurnost i temperament. Kako je samo s lakoćom izveo zahtjevnu Carmen fantaziju, besprijekornim virtuozitetom, poletnim tempom, dinamičkom raznolikošću, logičnim fraziranjem i uvjerljivošću, očito nadahnjujući ansambl na odličnu suradnju. A začuđujuće zrelom djelu mladog genija Felixa Mendelssohna, njegovom Koncertu za violinu i orkestar u d-molu, koji je dugo bio zaboravljen dok ga 1951. nije otkrio i predstavio Yehudi Menuhin, Yury Revich je u suradnji sa Zagrebačkim solistima udahnuo posebnu ljepotu. Plemenitost i senzibilitet polaganog stavka, ali i životnost i brio brzih okvirnih stavaka, posebice u šarmantnom trećem stavku, uz oduševljenje zadovoljne publike.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 12. lipnja 2016.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...