Odmak od ustaljenih programskih klišeja

67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: Roman Simović, violina, Ratimir Martinović, klavir, Atrij Kneževa dvora, 22. srpnja 2016.

  • Roman Simović i Ratimir Martinović

    Prvi recital na ovogodišnjim Igrama priredila su dva izuzetna umjetnika: violinist Roman Simović i pijanist Ratimir Martinović. Umjetnici su se, osim za skladbe Johannesa Brahmsa, opredijelili za autore 20. stoljeća, čime su napravili odmak od ustaljenih programskih klišeja koje susrećemo na solističkim koncertima. Violinist Roman Simović već je nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, kad nas je zadivio svojom virtuoznošću i muzikalnošću. Laureat je mnogih velikih violinističkih natjecanja, što mu je otvorilo vrata najvažnijih svjetskih dvorana i suradnju s istaknutim dirigentima i orkestrima. Umjetnik je nastupao na mnogim svjetskim festivalima, a danas djeluje kao koncert-majstor proslavljenog Londonskog simfonijskog orkestra. Pijanist Ratimir Martinović iza sebe ima respektabilnu svjetsku karijeru, tijekom koje je održao recitale i nastupao s velikim orkestrima. Dobitnik je prvih nagrada na međunarodnim natjecanjima. Danas se povukao s natjecateljske scene, posvetio se koncertiranju i pedagoškom radu.

    Umjetnici su već prvim istupom, izvodeći Brahmsov Scherzo, jedan stavak iz Sonate za violinu i klavir F-A-E nastale u suradnji s Robertom Schumannom (dva stavka) i Albertom Dietrichom (jedan stavak), oduševili publiku demonstrirajući svoj zanatski i umjetnički potencijal. Iznijansiranim agogičkim i dinamičnim planom u sustizanju tonskih kombinacija violine i klavira u Sonati za violinu i klavir, FP 119, kroz pasaže melankolije, erupcije, srdžbe i nježnosti ispričali su na najljepši mogući način tragičnu priču o smrti pjesnika Federica Garcíje Lorce kojemu je francuski skladatelj Francis Poulenc posvetio djelo.
    Roman Simović i Ratimir Martinović
    Zatim je uslijedila Sonata za violinu i klavir br. 2, op. 94 bis Sergeja Prokofjeva koja je prvobitno bila namijenjena flauti i klaviru, ali na poticaj violinista Davida Ojstraha autor ju je preradio za violinu i klavir i u takvoj kombinaciji se najčešće izvodi. Prokofjev je izjavio da tu Sonatu želi napisati u klasicističkom stilu, međutim dogodio se preokret, što se vidi već u početku prvoga stavka ispunjenog gotovo plutajućom melodijom i sanjalačkim harmonijama u podlozi te iznenadnim nastupom silovitih ritmičkih i harmonijskih nabujalosti. Energičan Scherzo pojavljuje se u mozartovski ekspresivnoj nježnosti koja u velikom stilu prerasta u potpuno veselje. Duo Simović-Martinović dosegao je pravu duhovnu dimenziju i istinski se napajao partiturom te kao da su poletjeli na krilima Prokofjevog zapisa, što je izazvalo veliki odjek kod publike.

    Maurice Ravel napisao je rapsodiju Tzigane uzevši ciganske napjeve za temu i jasno je iskazao svoju spretnost u imitiranju stila kasnoromantičarskog spektakla violinističkih bravura od Paganinija do Sarasatea. Umjetnici su u potpunosti pokazali u slivenom zajedništvu da su pravi majstori svojih instrumenata i izazvali urnebesno pozivanje publike da se koncert nastavi dodacima. Roman Simović i Ratimir Martinović udovoljili su slušateljstvu s Dvořákovim lirskim komadom čiju su izvedbu posvetili žrtvama terorističkog napada u Nici.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 8. rujna 2016.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike

najavljujemo...