Kompleksno akustičko događanje

41. Osorske glazbene večeri (OGV), od 17. srpnja do 21. kolovoza 2016., Svečano otvaranje



  • 41. Osorske glazbene večeri (OGV) održane su od 17. srpnja do 21. kolovoza 2016. i obuhvatile su 15 koncertnih programa različitih sadržaja u izvedbama biranih hrvatskih i inozemnih glazbenih umjetnika, od solista preko komornih sastava do orkestra i zbora. Govornici pri svečanom otvorenju 17. srpnja u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, nekadašnjoj katedrali iz davnine kada je Osor bio sjedište biskupije - gradonačelnik Malog Lošinja u čiju nadležnost lokalne uprave pripada i pitoreskni, drevni gradić Osor smješten na uskoj prevlaci između otoka Cresa i Lošinja Gari Capelli i hrvatski ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović, obojica su istaknuli odličnu ideju i zasluge utemeljitelja festivala Daniela Marušića (1931. - 2009.), te naglasili jedinstvenost OGV-a kao nacionalnog festivala na kojemu je trajno zastupljena hrvatska glazba.

    Naime, zamisao Daniela Marušića, nezaboravnog televizijskog redatelja, bila je osnovati festival koji će ljetnim namjernicima pružati glazbene užitke s djelima iz hrvatske baštine i suvremenosti, zajedno s ostvarenjima majstora europske i svjetske glazbene produkcije. Uz to, započeo je i s narudžbama živućim hrvatskim skladateljima, čija su nova djela praizvođena u Osoru, a kasnije je uvedena i praksa da pojedino godište festivala u većoj mjeri donosi skladbe jednog hrvatskog skladatelja koji je predstavljen kao središnja osobnost OGV-a toga ljeta. Svima koji su posjetili osorske ljetne glazbene svečanosti nedvojbeno u sjećanju ostaje posebna atmosfera maloga gradića, jedinstvene oaze mira, u kojemu se kratko prije početka pojedinog koncerta - petnaestak minuta prije 21 sat, u mjesnoj Crkvi okupe slušatelji, strani turisti i domaći gosti i mještani, sada već četiri desetljeća sigurni da ih očekuju posebni glazbeni doživljaji.

    Prvi koncert ovogodišnjeg festivala, njegovo otvorenje, koje je izravno prenosio HRT, obuhvatio je sve osnovne značajke posebnosti OGV-a. Udruženi vrsni glazbenici Cantus Ansambla, kojega je 2001. godine osnovao skladatelj i dirigent Berislav Šipuš  i Zagrebački solisti, najugledniji hrvatski komorni ansambl, utemeljen 1953. godine u sklopu Radio-televizije Zagreb, na programu su pod ravnanjem Berislava Šipuša imali praizvedbu djela koje je festival naručio od skladatelja Srđana Dedića (Zagreb, 1965.), te ciklus Pjesme moje majke Josipa Štolcera Slavenskog i orkestralnu suitu Pulcinella Igora Stravinskog.

    Skladba naslovljena Self-Fulfilling Prophecies/Samoispunjavajuća proročanstva za 14 instrumentalista Srđana Dedića u izvođenju Cantusovaca, pet je stavaka koji nemaju druge oznake osim redoslijeda označenog rimskim brojkama. To je niz kontrastnih stanja izrazito kompleksne strukturiranosti i intervalsko-harmonijskih odnosa kojima Dedić kao da preispituje vlastitu glazbenost u procesu njezina ostvarivanja kao zvukovnosti utjelovljene u bogatstvu instrumentalnih boja/sudjelujućih glazbala i akordičko-ritmičkih formula. Opisavši svoju glazbu kao fascinaciju pojavom "vlastitog predviđanja i zamišljanja nekog cilja" koja može pozitivno djelovati na aktivnost autora, Dedića je inspirirao pojam "samoispunjavajućeg proročanstva" koji je iskovao utjecajni američki sociolog Robert K. Merton u članku objavljenom 1948. godine pod naslovom Selffulfilling prophecy.  Riječ je o vodećem znanstveniku njegova vremena na području istraživanja društvenih pojava i strukturalno-funkcionalne analize u sociologiji, a pojam tumači "lažnu definiciju situacije koja izazivlje novo ponašanje prema kojemu izvorno lažna koncepcija postaje istinitom". Bez podrobnijeg ulaženja u Mertonovu znanstvenu definiciju pojma "samoispunjavajuće proročanstvo", sociološke kategorije koju se možda najjednostavnije razumije na primjeru grčke legende o Edipu (čiji je otac Laj bio upozoren na proročanstvo da će ga ubiti njegov sin, zbog čega je Laj dao ukloniti Edipa, koji je ipak preživio, doputovao u rodni kraj, u borbenom sukobu ubio oca i oženio se njegovom udovicom, svojom majkom), bilo bi zanimljivo znati Dedićev poriv da ovom usporedbom tumači osobni način skladanja.

    Što je sve, pri nastajanju novoga djela, pokretalo naglašeno misaonog i izvan granica Hrvatske dobro afirmiranog skladatelja progresivne orijentacije, nedvojbeno je teško dokučiti, ali njegova izjava da u "peterostavačnoj suiti nastavlja tragati za svojim glazbenim jezikom, s posebnom pozornošću na strogo usklađene odnose tonova u vertikali i horizontali, u čemu mu pomažu kompjutorske aplikacije koje posljednjih godina razvija", upućuje na intelektualni pristup stvaralačkom procesu. Ono što smo prvi put imali priliku čuti, u vrlo pomno pripremljenoj Šipuševoj interpretaciji i predanom muziciranju četrnaestoro glazbenika Cantus Ansambla, kompleksno je akustičko događanje koje je nošeno uvjerljivim emocionalnim poticajima različitih ugođaja i kontrastirajućih izričaja - bilo da je riječ o stavcima naglašene gustoće harmonijskoga tkiva ili pak proplamsajima melodijske inspiracije. Dedićevo je novo djelo nastalo na narudžbu Osorskih glazbenih večeri i pridružuje se već impozantnoj brojci od više od 250 skladbi praizvednih u Osoru.

    Drugo djelo na programu svečanog otvorenja bile su Pjesme moje majke za bariton  i gudače Josipa Štolcera Slavenskog (Čakovec, 1896. - Beograd, 1955.). Slavenski je ove godine središnja skladateljska osobnost festivala u povodu 120. obljetnice njegova rođenja, što uključuje izvođenje nekoliko njegovih djela na više koncerata, a Pjesme moje majke poznato su ostvarenje neodoljive privlačnosti i izvođeno u više verzija instrumentalne pratnje. Izvornik za bariton i klavir u izvođenju i snimkama hrvatskog maga vokalne, operne glazbe, baritona Vladimira Ruždjaka (1922. - 1987.) osigurale su trajnu afirmaciju ciklusa. Uz ansambl Zagrebačkih solista nastupio je mladi bariton Leon Košavić, 25-godišnji pjevač proizašao iz razreda Giorgia Suriana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, već višestruko nagrađivan i sa sjajnim startnim pozicijama u započetoj opernoj karijeri.

    Doista, Košavićeva je interpretacija četiriju pjesama, koje je Slavenskom u rodnom Međimurju pjevala njegova majka - dobro poznatih napjeva Međimurje, kak si lepo zeleno, Tu za repu, tu za len, Imala je majka tri jedine kćerke i Raca plava po Dravi (u inspiriranoj obradi nadarenog skladatelja Tibora Szirovicza, dobitnika prestižne Nagrade Stjepan Šulek Hrvatskog društva skladatelja za 2015. godinu), naprosto oduševila i to prvenstveno ljepotom njegova sigurnog mladenačkog glasa, ali i muzikalnošću koja se ogleda u iznijansiranoj agogici i dinamičkom spektru, onim dojmljvim malim slobodama pjeva čija je svaka fraza krajnje logična. Polagane je pjesme, prvu i treću, Leon Košavić ispjevao dugim dahom nabujalih osjećaja, dok je u brzima do izražaja došla vrckavost i duhovitost, iskričavi šarm narodne glazbe i umjetničkog poimanja kojim je Josip Štolcer Slavenski foklorni idiom antologijske glazbe Međimurja uzdigao na visoki pijedestal odličnog hrvatskog stvaralaštva.

    Koncert otvorenja festivala završio je izvedbom orkestralne suite Pulcinella Igora Stravinskog (1882. - 1971.) iz 1922. godine, glazbom koju je skladatelj sastavio i osamostalio a potječe iz 1920. godine praizvedenog istoimenog baleta. Odjeci baroknog idioma u žaru žovijalnosti ruskog genija baletne produkcije, Stravinskijev jedinstveni osjećaj za ritam, instrumentalnu boju i implicitnu plesnost, polazišta su po kojima je orkestralna suita Pulcinella postala jednim od paradnih koncertantnih ostvarenja 20. stoljeća, a izvedba združenih članova Cantus Ansambla i Zagrebačkih solista pod ravnanjem Berislava Šipuša pokazala je snagu i sposobnosti vrsnih glazbenika u ozvučavanju te nadasve duhovite glazbe. Slijed disciplinirano, uigrano i tehnički suvereno odsviranih osam stavaka nije popuštao niti u intenzitetu pokreta niti u koncentraciji pojedinačnih sola ili pak cijelog instrumentalnog tijela, ali svakako ćemo rado pamtiti poletnu izvedbu i posebni šarm Gavotte koju je Stravinski povjerio samo puhačima i sjaju njihova zvučanja.

     41. osorske glazbene večeri započele su tako u punoći glazbenih sadržaja slavenske duše, a prema predloženom redoslijedu i sastavu programa i nastupajućih glazbenika cjelokupnog festivala bilo je već na početku jasno da će 41. OGV donijeti brojne glazbene užitke.

    Stavljanje Josipa Štolcera Slavenskog u središte pozornosti 41. OGV-a nastavak  je tradicije isticanja pojedinih majstora hrvatske glazbe, ali i oduživanje skladatelju koji se u kontekstu hrvatske glazbe 20. stoljeća zapravo nepravom našao na margini. Skladatelju čija je izvornost stvaralačke osobnosti u prvoj polovici 20. stoljeća obilježila važne impulse suvremenosti tadašnje europske glazbe i bila priznata na međunarodnom planu (antologijski uspjeh njegova 1. gudačkog kvarteta na uglednim Glazbenim danima u Donaueschingenu i to pred žirijem u kojemu su bili uglednici Arnold Schönberg i Franz Schreker, te ugovor s izdavačkom kućom Schott u Mainzu koja je objavljivala skladbe Slavenskog), zagrebačka sredina, u kojoj je nakon završenog studija u Pragu 1924. godine započeo profesionalno djelovati, nije bila osobito sklona te se odselio u Beograd. Iako nije moguće sa sigurnošću utvrditi što se točno događalo, poznato je da je Slavenski počeo raditi kao nastavnik na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali je nakon kratkog vremena bio otpušten. Najvjerojatnije se kao osoba nije uklapao u uštogljenu akademsku sredinu zagrebčkih purgera, a vjerojatno mu nisu niti mogli oprostiti međunarodne uspjehe kao niti izvornost njegove glazbe.

    Nažalost, nesklonost prema Slavenskom u hrvatskoj se glazbenoj sredini ponovila i u vrijeme Domovinskog rata 1990-ih kada je preimenovana Glazbena škola u Zagrebu koja je je nosila njegovo ime. Uskogrudnost i olako odricanje od skladatelja kojega bismo trebali slaviti kao posebnog velikana hrvatske glazbe prve polovice 20. stoljeća, koji je glazbeni idiom rodnog Međimurja kao osobnu kartu uveo u suvremeni glazbeni izričaj, djelomično su nadoknađeni muzikološkom valorizacijom njegova stvaralaštva u znanstvenim publikacijama Eve Sedak, kao i u njegovom rodnom Čakovcu održavanjem Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski, koji ove godine ima svoje 43. izdanje. Također je njegovo ime ovjekovječeno nagradom Josip Štolcer Slavenski za najbolje skladateljsko ostvarenje u recentnoj godini koja se dodjeljuje u Čakovcu, a koju je prvotno inicirao danas ukinuti ugledni dnevnik Vjesnik. Stoga valja posebno pohvaliti programiranje ovogodišnjeg festivala u Osoru po kojemu je Slavenski došao u središte pozornosti, a domaćim i stranim glazbenicima ponuđene njegove partiture koje su oni i vrlo angažirano izvodili.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 18. rujna 2016.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike