Energija i nedostatna kvaliteta

67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: Philippe Entremont, klavir, Atrij Kneževa Dvora, 19. kolovoza 2016.



  • Philippe Entremont je francuski pijanist s iznimnom međunarodnom reputacijom i jedno od najvećih imena glazbenog programa ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara. Nažalost, njegov koncert održan 19. kolovoza 2016. u Kneževom dvoru nije izazvao tako veliki interes slušateljstva, što je bilo vidljivo u činjenici da su bila popunjena i predviđena samo sjedala na jednom mjestu atrija, nasuprot umjetniku. Entremont je za nastup u Dubrovniku, nakon 31 godine izbivanja, odabrao opsežan i popularan program. 

    Prva na programu je bila Partita br.1 u B-duru, BWV 825 J.S. Bacha, koju je Entremont donio s određenom nesigurnošću u prvim stavcima, naročito što se tiče dionice lijeve ruke, da bi u nastavku predstavio korektnu plesnu formu i ritam ove višestavačne skladbe, uz gracioznost i prozračnost teksture, skladne melodijske linije i polifonijsku strukturu što podrazumijeva profinjen glazbeni senzibilitet i jasno isticanje Bachove polifonije. Uslijedila je Sonata br. 30 u E-duru, op. 109, L.v. Beethovena. Radi se o djelu u kojem je glasoviti skladatelj odbacio tradicionalnu sonatnu formu i pojedine sastavnice (improvizacijske sekcije i strogo oblikovane fuge, adagie i vivaca, drske i tragične tonove) te ih je spajao i povezivao na vrlo slobodan način, u kojem se miješaju njemačke i talijanske oznake za tempo. Entremont u svojoj interpretaciji nije uspio iskazati svoju nekadašnju umjetničku veličinu, pa smo tako ostali zakinuti za bogatstvo harmonija i kompleksnost djela bonskog majstora.

    U drugom dijelu recitala Entremont je najprije odsvirao dvije popularne skladbe F. Chopina - Nokturno br. 8 u Des-duru, op. 27/2 i Scherzo br. 2, op. 31. Pijanist je u svojoj interpretaciji iskreno pokušao dočarati njihova tajanstvena ozračja i protočne melodije, iskorištavajući klavirski idiom na dopadljiv način, iako su u drugom djelu bile primjetljive nepreciznosti u nekima od pasaža.

    Uslijedila su dva djela francuskih skladatelja iz prijelaza devetnaestog u dvadeseto stoljeće - C. Debussyja i M. Ravela. Debussussyev Images I je glazba prepuna kolorizma i uzbudljive invencije, što je Entremont uspio iskazati u svoj svojoj zrelosti, izrazitom poetskom i simbolističkom značenju. Na kraju su bile skladbe mlađeg Debussuyevog sunarodnjaka M. Ravela. Sonatinu u fis-molu je veliki pijanist donio u skladu sa stilskim obilježjima, dok se nije najbolje snašao u njezinoj kompleksnosti i tehničkoj zahtjevnosti, naročito trećeg stavka, koji je uz nepreciznosti predstavio ipak određeni problem za ovog nekad velikog umjetnika. Uslijedile su Ravelova Alborada del gracioso i Morning song of the jester, također donesene u impresionističkom ozračju, ali uz bolju dozu virtuoznosti i koncentracije.

    Uz ovaj program, odsviran gotovo u jednom dahu, Entremont koji je inače zašao u deveto desetljeće života, na traženje je publike podario dva dodatka. Entremont je, dakle, pokazao veliku energiju, ali je njegov koncert na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama ipak pokazao da veliki umjetnik više nije u sviralačkoj formi koja bi zadivila glazbene znalce.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 23. rujna 2016.

     

Piše:

Ileana
Grazio

kritike

najavljujemo...