Osebujna interpretacija

67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: Ivo Pogorelić, klavir, Atrij Kneževa Dvora, 9. kolovoza 2016.



  • Svaki nastup pijaniste Iva Pogorelića u našoj sredini je mala senzacija, zapravo poziv da se na koncertu okupi brojna publika, među kojom se nađe priličan broj onih koji inače nisu posjetitelji na koncertima drugih, također velikih umjetnika, nego im je ovo prilika da na ovakvom događaju budu viđeni.

    Slušateljstvo je 9. kolovoza 2016. u atriju Kneževa dvora strpljivo čekalo da umjetnik istupi na podij, no kako se to oteglo i koncert nije započeo u zakazano vrijeme, pokušalo ga se pozvati pljeskom, da bi se potom umjetnik pojavio i ne obazirući se previše na publiku usputno očito davao zadnje naputke mladiću koji mu je trebao okretati stranice nota, dok se tek potom suzdržano naklonio.

    Prva na programu bila je Haydnova Sonata u D-duru, Hob XVI:37, kojoj je Ivo Pogorelić podario neuobičajene akcente u prvom (Allegro con brio) i u trećem stavku (Finale - Presto ma non troppo), poremetivši uobičajeni ritamski dah, dok je središnji stavak (Largo sostenuto), teška i zvonka sarabanda, imao protok poput prelijepo ispjevane pjesme.

    Uslijedio je Beethovenov Rondo a capriccio, op.129, skladba poznata pod nazivom Bijes nad izgubljenim grošem, koju je dovršio poslije skladateljeve smrti izdavač i skladatelj Anton Diabelli. Pogorelić je djelo odsvirao ne kao savršenu rekonstrukciju neke davne glazbe nego kao njen sasvim subjektivno doživljeni supstrat, što je oduševilo slušateljstvo.

    Ako se u procjeni pijanističkog umijeća kao relevantni parametar uzima tonska raznolikost, onda je u tome Ivo Pogorelić jedan od najvećih pijanista, što se moglo čuti pri interpretaciji triju stavaka (Preludij, Sarabanda, Toccata) iz Debussyjeve Suite za klavir.

    Drugi dio večeri bio je ispunjen Rahmanjinovim Moments musicaux, op.16. Djelo je tehnički i interpretativno vrlo zahtjevno, što za Pogorelića nije predstavljalo nikakvu prepreku, a svaki je stavak zasjao čarobnom i cizeliranom vizijom.

    Na virtuoznost i efektnost interpretacije Ive Pogorelića ushićena publika je burno reagirala, na što se proslavljeni pijanist dva puta vratio i na svojevrsno čuđenje nazočnih odsvirao dva dodatka, dva plesa iz Granadosovih Španjolskih plesova. Bio je ovo još jedan koncert Iva Pogorelića na Dubrovačkim ljetnim igrama koji će se pamtiti iz više razloga, a svakako je najbitniji onaj umjetnički. 

     © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 23. rujna 2016.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike