Izvrsna usklađenost

67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: ciklus U susret budućnosti (2) – Stephen Waarts, violina, Andrey Gugnin, klavir, Atrij Kneževa Dvora, 17. kolovoza 2016.; Dubrovački simfonijski orkestar, dir. Ertuğ Korkmaz, solisti: Stephen Waarts, violina, Jelena Očić, violončelo, Atrij Kneževa dvora, 18. kolovoza 2016.; Andrey Gugnin, klavir, Atrij Kneževa dvora, 22. kolovoza 2016.

  • Stephen Waarts i Andrey Gugnin

    Dvadesetogodišnji violinist Stephen Waarts i dvadeset devetogodišnji pijanist Andrey Gugnin su umjetnici s već zavidnom karijerom, a njihov zajednički nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama 17. kolovoza 2016., kojem je nazočila ne tako brojna publika, pokazao je da se radi o glazbenicima visokih umjetničkih dosega. Za oba umjetnika predviđen je bio po još jedan nastup na ovogodišnjem Festivalu – Gugnin s recitalom, a Waarts u suradnji s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Na programu su bile dvije sonate – Mozartova br. 21 u e-molu, K. 304 i Respighijeva u h-molu, P. 110. Glazbenici su Mozartovu Sonatu donijeli s dominantno dramskim dostojanstvom i ozbiljnošću, a Respighijevu lirski, romantičarski komorno, s izražavanjem tečnih, izražajnih harmonija.

    Nakon stanke je uslijedila Suita španjolskih narodnih pjesama Manuela de Falle (u transkripciji za violinu Paula Kochanskog), koju su umjetnici izveli nadahnuto i s potrebnom dozom folklornog duha, impresionizma i neoklasicizma kojima je prožeta ta višestavačna skladba. Na kraju koncerta čuli smo Divertimento iz baleta Vilin poljubac Igora Stravinskog, u transkripciji za violinu i klavir Samulea Duškina. Djelo je karakterizirano izmjenama žalobnih tema i robustnih ritmijskih figura, kao i plesova s žustrim varijacijama, dok koda odiše energijom i odvažnošću. Waarts i Gugnin, kao i u drugim skladbama, pokazali su izvrsnu usklađenost. Sukladno pozitivnom dojmu koji su ostavili, s nestrpljenjem se iščekivalo pojedinačne nastupe ovih mladih umjetnika.
    Stephen Waarts i Dubrovački simfonijski orkestar
    Prvi se bio već 18. kolovoza 2016. kada je uz Dubrovački simfonijski orkestar nastupio violinist Stephen Waarts, hrvatska violončelistica s njemačkom adresom i uglednom međunarodnom karijerom Jelena Očić, dok je orkestrom ravnao turski dirigent (a i skladatelj) visoke reputacije Ertuğ Korkmaz. Večer je počela Mozartovim Koncertom za violinu i orkestar br. 4 u D-duru, K. 218, u kojem je Waarts vješto iskazao visoke ekspresivne i tehničke mogućnosti, kao i lirizam. U Velikom tangu (Le grand tango), jednom od najpoznatijih djela Astora Piazzole, u lijepoj izvedbi Jelene Očić došle su do izražaja pjevne teme, neodoljivost romantičnog karaktera, odvažne harmonije, oštre disonance i promjene raspoloženja uz sinkopaciju, a niz zahtjevnih dvohvata i glissanda za violončelisticu nisu predstavljali prepreku.

    Dirigent Korkmaz je uspješno kormilario obim izvedbama, a Dubrovački simfonijski orkestar bio je korektan pratitelj solista. Zadnja na programu je bila Simfonija za simfonijski orkestar nagrađivanog i uvaženog hrvatskog skladatelja, rođenog Dubrovčanina, Frana Đurovića. Radi se o jedinoj orkestralnoj glazbenoj premijeri ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara nastaloj za Dubrovački simfonijski orkestar, a na poziv intendanta Igara, maestra Mladena Tarbuka. U interpretaciji tog djela Orkestar je u prvom dijelu, nazvanom 544, vrlo dobro izrazio klasične i suvremene elemente, a u drugom stavku Requiem, napisanom samo za gudače, primjereno je dao opis beskrajne tuge, dok je Finale konceptualan u formi i tretiranju dionica. Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem dirigenta Korkmaza nije dovoljno uspješno iskazao nove zvukove, neke nove boje, niti fina nijansiranja u toj višeslojnoj skladbi.
    Andrey Gugnin
    Mladi ruski pijanist Andrey Gugnin održao je recital 22. kolovoza 2016. U odabiru skladbi može se reći da je umjetnik primijenio kombinaciju manje poznatih i vrlo poznatih djela, a pohvalno je da je u program uvrstio i djelo jednog hrvatskog skladatelja. Na početku koncerta Gugnin je odsvirao Romantičnu sonatu br. 1 u b-molu, op. 53 manje poznatog ruskog skladatelja Nikolaja Medtnera, koji je djelovao u prvoj polovici 20. stoljeća. U svojoj interpretaciji Gugnin je naglasio ozbiljan duh, kontemplativnost, romantičarski naboj i ekspresivnost, te nepogrešiv skladateljev osjećaj za klavir i istraživanje njegovih zvukovnih mogućnosti, melodija i harmonija u kojima je zablistao u najboljem svjetlu. Izbor četiri od Osam studija za klavir Borisa Papandopula Gugnin je dao živopisno, sukladno različitostima stilova, od barokne tokate do suvremenim plesnih oblika, a tehnički besprijekorno.

    Nakon stanke čuli smo poznatu Ljubav i smrt (iz suite Goyescas, op. 11) Enriquea Granadosa, standardno djelo romantičarskog pijanističkog repertoara. Umjetnik je uspio u zvukovnom oponašanju nekih instrumenata, pogotovo kastanjeta i gitare, a do izražaja je došla improvizacijska nota skladbe i oslikavanje dva protagonista u oštrom kontrastu registra: neminovna smrt koja odzvanja u dubokom basu i ljubav, koja svjetluca u višim oktavama. Na kraju smo svjedočili interpretaciji 12 etida, op. 25 Frederica Chopina, jednom od vrhunaca skladateljske pijanističke umješnosti, koje je Gugnin odsvirao tehnički suvereno, prelijevajući ih bez prekida jednu u drugu, kao svojevrsni zaokruženi esej – ciklus koji je skladatelj posvetio poznatoj francuskoj spisateljici Marie d'Agoult.

    © Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 30. rujna 2016.

Piše:

Ileana
Grazio

kritike