Suzvučje flaute i gitare

Ciklus Zlatni Zagreb: Srđan Bulat, gitara, Ana Dadić, flauta, Zlatna dvorana 26. listopada 2016.

  • Srđan Bulat, arhivska fotografija, foto: www.srdjanbulat.com

    Zagreb je ove sezone obogaćen za još jedan atraktivni koncertni ciklus Zlatni Zagreb u reprezentativnoj Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest na Gornjem gradu u Opatičkoj 10. Doduše sastoji se od svega tri koncerta mladih umjetnika, ali posebnog sjaja, kako glasi slogan ciklusa (Koncerti posebnog sjaja). Nakon mladog saksofonista Lovre Merčepa koji je nastupio 22. rujna uz pratnju pijanista Krešimira Starčevića i Ardemus kvarteta, 26. listopada predstavio se ugledni splitski gitarist Srđan Bulat (1986) u društvu mlade flautistice Ane Dadić (1993) iz Slavonskog Broda, a treći koncert 24. studenoga priredit će vibrafonist Šimun Matišić uz jazz-pijanista Matiju Dedića.

    Uvod u drugi koncert ciklusa bila je 8. etida za gitaru francusko-britanskog romantičara rođenog u Švicarskoj Giulija Regondija u vrlo dojmljivoj izvedbi Srđana Bulata. Umjetnik je jedan od najboljih mlađih hrvatskih gitarista impresivne biografije, s dvostrukom zagrebačkom i londonskom diplomom, a izveo je još dvije skladbe slična ugođaja Mallorcu Isaaca Albéniza i Tri trubadurske Stjepana Šuleka. Podsjetimo da je Bulat velik dio svojega repertoara posvetio hrvatskim skladateljima te je u rujnu 2015. završio poslijediplomski specijalistički studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu s glavnom temom Analize odabranih skladbi hrvatskih skladatelja za gitaru u razdoblju nakon 1970. godine.
    Ana Dadić, arhivska fotografija
    U Šulekovim inspirativnim trubadurskim stavcima (SjetaSonetSvečanost) Bulat je majstorski isticao ljepotu tona i fraze nadahnutom interpretacijom koja zaustavlja dah. A istančan osjećaj za uzorno komorno muziciranje iskazao je u zajedništvu s darovitom, ambicioznom i često nagrađivanom umjetnicom Anom Dadić, a što je posebno zanimljivo, studenticom paralelno flaute (prof. Renata Penezić) i klavira (prof. Ruben Dalibaltayan) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

    Njihov usklađen, kako lirski tako i temperamentni nastup, sastojao se od dvije trostavačne skladbe za flautu i gitaru 20. stoljeća: prva je bila Sonatina, op. 205 talijanskog majstora Marija Castelnuova Tedesca, a druga Povijest tanga popularnog Argentinca Astora Piazzole. Potonja skladba izvodi se u različitim instrumentalnim kombinacijama i ima tri stavka – Bordel 1900, Café 1930 i Nightclub 1960. Nježni i topli zvuci flaute i gitare lijepo su korespondirali i pretapali se u milom suzvučju, pruživši publici doista zlatom okupane trenutke.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 31. listopada 2016.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...