Oživljavanje baštine

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Vatroslav Lisinski, Porin, dir. Mladen Tutavac, red. Ozren Prohić

  • Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Vatroslav Lisinski, Porin, dir. Mladen Tutavac, red. Ozren Prohić

    Oživljavanje nacionalne baštine postavljanjem opere Porin Vatroslava Lisinskog nastale prema libretu Dimitrija Demetra na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku 4. studenog, otvorilo je stručnjacima otprije poznata pitanja o glazbeno i dramaturški problematičnim mjestima partiture te razlozima odabira baš te hrvatske opere. Odgovori su stizali ubrzo nakon prvih taktova uvertire – opera kao da je pisana po mjeri osječkog opernog ansambla. Zadnji puta u Osijeku je izvedena prije 42 godine, što znači da je čekala gotovo isti broj godina kao i zagrebačka praizvedba od vremena kada je Lisinski po završetku školovanja u Pragu završio njezino skladanje. U izvorniku Porin ima pet činova u trajanju od oko četiri sata, a za osječko je uprizorenje djelo skraćeno ali tako da se ne izgubi vjerodostojnost fabule. Glazbeno najuspjeliji dijelovi sažeti su došli do punoga izražaja a, što je najvažnije, očuvana je dramaturška logika opere.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Vatroslav Lisinski, Porin, dir. Mladen Tutavac, red. Ozren Prohić
    Minimalistička scenografija Dinke Jeričević uz oblikovanje rasvjete Vesne Kolarec, kostimografiju Mirjane Zagorec te video projekcije Ivana Faktora bili su spiritus movens cjelokupnog uprizorenja i snažno su pridonijeli zanimljivom osuvremenjenom vizualnom doživljaju opere: monokromija sivih nijansi i svjetlosnih efekata uz sjajno osmišljenu pokretnu scenu. Scenski pokret Jasne Frankić Brkljačić u potpunosti je slijedio glazbenu dramaturgiju opere i prilično zaposlio zboriste tako da je pokret izvirao iz glazbe, a suvremene asocijacije na borbene položaje koji su danas dio zastrašujućih internetskih ratnih poruka dodao je vrijednost dojmljivoj vizualizaciji.

    Osuvremenjena režija Ozrena Prohića pružila je novo iščitavanje hrvatske prošlosti od prije 160 godina kroz aktualne društveno političke prilike poput ondašnje i današnje borbe protiv Franaka. Kontejneri i plastične boce kao suvremeno znakovlje potlačenosti društveno marginaliziranih skupina savršeno su režijski pridonijeli uspješnom tumačenju i aktualizaciji opernog libreta. Slijedom toga, osječki Porin uistinu je suvremena priča, propitivanje sadašnjosti kroz oživljenu prošlost i u tome smislu prava nacionalna opera koja i današnjoj publici pruža jednako zadovoljstvo sagledavanja vlastitoga nacionalnog i socijalnog identiteta. Tehnike reprezentacije tih identiteta koje je koristio Prohić čine ovo uprizorenje zanimljivim, aktualnim i razumljivim čak i mlađoj populaciji koja ne mora u potpunosti imati snažne, odgojem usađene identitetne korijene.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Vatroslav Lisinski, Porin, dir. Mladen Tutavac, red. Ozren Prohić
    Dirigent Mladen Tutavac postigao je stilski autentičnu izvedbu opere. Orkestar osječke opere je u stalnom usponu, a Porinom je dokazao da se može kvalitetno nositi sa svim izazovima poput postludija vokalnih numera, arizonih dijaloga s osjetljivim solo završecima drvenih i limenih skupina kao i interludijima u kojima su nositelji gudačke sekcije. Zbor, koji je uvježbao mladi dirigent Davor Kelić, iznio je u cijelosti program i ženskog i muškog dijela vrlo uspješno, vjerno partituri i scenski dojmljivo. Zboru Hrvatica koji je široj publici poznatiji glazbeni broj, priključuju se nizovi ostalih sjajnih zborskih nastupa kao važan segment dramaturgije i doprinos uspjehu uprizorenja.

    Solisti večeri nastupima su potvrdili kvalitetu cijeloga projekta i pokazali i minucioznost izrade u stilskim detaljima svojih arijskih nastupa. Dalibor Hanzalek u ulozi Kocelina posebice je bio dojmljiv glumački i glasovno u arioznim dijalozima i ansamblima te u sceni umiranja, dok je Tamara Franetović Felbinger u ulozi Irmengarde već od nastupne arije lijepim tonom, preciznim zapjevima i ujednačenim pjevanjem kako u gornjim tako i srednjim registrima iznijela ulogu gotovo jedinog psihološki razvojnog lika autentično i neusiljeno. Domagoj Dorotić u ulozi Porina također je kvalitetno tumačio svoj lik pokazavši u arijama, duetima sa ženskim likovima i u dijalozima sa zborom tehnički vrlo dotjerano i tonski oblikovano fraziranje. Arijom Sveslava uz pratnju gudača Berislav Puškarić je podigao doživljajnu razinu opere, a istaknuo se interpretativno i u finalnom ansamblu. Marijana Prohaska je u ulozi Zorke pokazala prirodno vladanje koloraturama što je liku dalo dodanu vrijednost spontanosti i u preobrazbi od zaljubljene djevojke do borbene žene odane svome rodu i ljubavi. Helena Lucić Šego u ulozi Klotilde i Damir Fatović kao Klodvig također su uloge nosili glasovno i glumački dotjerano.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Vatroslav Lisinski, Porin, dir. Mladen Tutavac, red. Ozren Prohić
    U svim aspektima opera je izvedena vrlo kvalitetno, orkestar i zbor predstavili su se u punom sjaju kakav je i potreban nacionalnom teatru. Dojam su zaokružili izvrsni solisti i može se reći da je Porinom osječki operni ansambl dosegao razinu kvalitete dostojne projekta koji u hrvatskoj povijesti glazbe ta opera Vatroslava Lisinskog i znači.

    © Sunčana Bašić, KLASIKA.hr, 8. sudenoga 2016.

Piše:

Sunčana
Bašić

kritike

najavljujemo...