Kako sviraju profesori najstarije glazbene škole u Hrvatskoj

Ciklus Glazbeni listopad: uz 212. obljetnicu Glazbene škole Karlovac, Koncert profesora Glazbene škole Karlovac, Gradsko kazalište Zorin dom, Karlovac, 27. listopada 2016.

  • Berislav Arlavi

    U tjednu prije blagdana Svih Svetih mnogi glazbenici i glazbene ustanove u Hrvatskoj priredili su koncerte posvećene uspomeni na drage nam pokojnike. Profesori Glazbene škole Karlovac završili su ovogodišnji ciklus Glazbeni listopad u četvrtak, 27. listopada 2016. nastupom u Gradskome kazalištu Zorin dom u Karlovcu. U kalendaru Glazbene škole Karlovac mjesec listopad osobito je važan, jer je 10. listopada 1804. utemeljena glazbena škola kao gradska ustanova. Ove godine proslavljena je 212. obljetnica škole najstarije glazbene škole u Hrvatskoj koja se bez obzira na prekide u djelovanju može pohvaliti velikim brojem u njoj obrazovanih glazbenika. Proslava je počela koncertom pod nazivom Croatian Infinity u Pečuhu 6. listopada 2016. Cijeli progam izveo je Karlovački komorni orkestar Glazbene škole Karlovac pod ravnanjem Danijela Martinovića čime je najavljena proslava 30. obljetnice utemeljenja orkestra. Još dva koncerta priredili su pijanist Berislav Arlavi (13. listopada 2016) i učenici Glazbene škole Karlovac (26. listopada 2016).

    Od osamdesetak (državnih i privatnih) glazbenih škola u Republici Hrvatskoj mnoge su jedine ili rijetke glazbene kulturne ustanove u svojim sredinama čiime postaje značajnija njihova uloga u kreiranju glazbenoga života jedne urbane cjeline. Želja za uvođenjem orkestralnih koncerata s domaćim glazbenicima povodom je utemeljenja Karlovačkoga komornog orkestra 1987. godine. U njemu su zajedno muzicirali učitelji i učenici pojedinih instrumenata nastavivši u Karlovcu na praksu poznatu još u 19. stoljeću u Zagrebu u Glazbenoj školi današnjega (još uvijek građanskog društva) Hrvatskoga glazbenog zavoda.

    Viktor Vidović, arhivska fotografijaKoncert profesora Glazbene škole Karlovac 27. listopada 2016. otvorio je gitarist (profesor gitare) Viktor Vidović praizvedbom svoje Romantične pjesme br. 2. Izvrstan poznavatelj svog instrumenta uspio je u mirnoj skladbi sjetnog ugođaja istaknuti dopadljive melodijske linije na čvrstim, pretežno konsonantnim harmonijskim sklopovima. Kontrabasist i gitarist Sven Buić napisao je u jazza stilu skladbu Dance with Grace te obradio hrvatsku narodnu pjesmu Međimurje malo za sopran, bas-gitaru i udaraljke. Vokalnu dionicu tonski sigurno otpjevala je Radmila Bocek, sopranistica i profesorica pjevanja uz pratnju Svena Buića na bas-gitari i Pavla Golubića na udaraljkama.

    Na kućno muziciranje ranog 19. stoljeća podsjetili su skladnim nastupom profesori klavira Marijana Pajić i Dalibor Mateša u Rondu u D-duru za klavir četveroručno, D 608 Franza Schuberta. Američki skladatelj 20. stoljeća Aaron Copland nije dobro poznat našoj glazbenoj publici pa je prvi stavak Flowing iz njegova Dua za flautu i klavir publici pružio uvid u njegov bogati opus. Skladba dovršena i praizvedena u listopadu 1971. sadržajno je primjerena blagdanu Svih Svetih i prisjećanju na pokojnike, jer ju je skladatelj posvetio prvom flautistu Filadelfijskog simfonijskog orkestra Williamu Kincaidu preminulom 1967. Mirna, uglavnom konsonantna melodijska linija počiva na diskretnoj pratnji klavir pa je flautistica i profesorica flaute Lana Ćosić mogla pokazati cantilenu i fraziranje u lukovima dugoga, neprimjetnog daha uskladivši dinamičko nijansiranje s pratnjom Nikice Marčetić (profesorice klavira).

    Još jedan skladatelj 20. stoljeća slabo je poznat publici u Hrvatskoj – Nijemac đak Paul Hindemith. Tridesetih godina prošloga stoljeća proučavao je barokne forme slobodno koristeći dvanaest tonova kromatske ljestvice u dijatonskim okvirima postižući nova harmonijska rješenja. Jedan takav primjer je četvrti stavak Fuga iz Sonate za klavir br. 3 u B-duru s nekonsonantnom temom polifono razrađenom prema pravilima kontrapunkta. Živahni stavak u umjerenome tempu efektno je odsvirao Dalibor Mateša koji je nastupio kao pratilac instrumentalnih solista u sljedeće dvije točke koncerta. Skladbu za klarinet i klavir After You, Mr. Gershwin skladao je mađarski skladatelj, pedagog i klarinetist Béla Kovács 2004. godine. Rođen 1937., u godini u kojoj je umro George Gershwin, izvrstan poznavatelj klarineta i dugogodišnji član orkestra Mađarske državne opere i Budimpeštanske filharmonije, Béla Kovács prisjetio se u nadahnutoj jazzom skladbi američkoga skladatelja koji je uveo stilu jazza u klasičnu glazbu. Robert Pajić, klarinetist i profesor klarineta, predstavio se kao solist izvrsne tehnike, osjećaja za ritam i dinemičke nijanse uskladivši svoje sviranje s Daliborom Matešom za klavirom.

    Pravo oduševljenje publike izazvali su saksofonist i profesor saksofona Ivor Reljić i pijanist Dalibor Mateša izvedbom skladbe Il pequeña Czarda. Španjolski saksofonist i skladatelj Pedro Iturralde napisao ju je u dobi od dvadeset godina za svog prijatelja, saksofonista Theodorea Kerkezosa. Skladana po uzoru na tradicionalni dvodijelni mađarski ples čardaš skladba Il pequeña Czarda zazvučala je izražajno i mirno u polaganom uvodu, te virtuozno, ritamski raznoliko i obogaćeno sinkopiranim naglascima u dinamičkoj paleti od jedva čujnih do blještavih snažnih nijansi eksponiranog alt-saksofona.
    Karlovački komorni orkestar
    Posljednju skladbu koncerta izveo je Karlovački komorni orkestar koji se od svog utemeljenja potvrdio kao ansambl koji njeguje svjetski komorni repertoar i hrvatsku glazbenu baštinu promovirajući skladbe karlovačkih skladatelja. Dio bogatog repertoara Karlovački komorni orkestar Glazbene škole Karlovac predstavio je na gostovanju u Pečuhu, a s jednom od skladbi završen je koncert 27. listopada u Gradskome kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Ponovno je uz Karlovački komorni orkestar i dirigenta Danijela Martinovića pred publiku stao mladi klarinetist Robert Pajić kao tumač virtuozne dionice u Varijacijama za klarinet i orkestar Otona Hauške. Njemu pripada posebno mjesto u povijesti Glazbene škole Karlovac i glazbenoga života Karlovca, jer je po dolasku u Karlovac 1826. godine, u dobi od tek sedamnaest godina, vodio glazbenu školu, podučavao teoriju, pjevanje i puhačke instrumente, svirao orgulje u crkvi i priređivao brojne koncerte sve do smrti 1868. godine. Opus Otona Hauške je djelomično sačuvan, a među njima su i spomenute Varijacije za klarinet i orkestar u kojima dominira solistička dionica iznad sigurne, ne odviše zahtjevne orkestralne podloge. Klarinetist Robert Pajić pokazao je sve odlike izvrsnoga poznavatelja svog instrumenta premostivši u uvjerljivoj interpretaciji tehničke zahtjeve, uskladivši svoje sviranje sa sigurnim i dinamički izbalansiranim orkestrom kojim je ravnao Danijel Martinović. Tim koncertom Glazbena škola Karlovac zaokružila je još jednu obljetnicu uspješnoga djelovanja. Nastupi nastavnika sigurno su poticajni za dio učenika koje će možda usmjeriti prema ne baš uvijek lagodnom i jednostavnom pozivu glazbenika pedagoga i interpreta.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 3. prosinca 2016.

kritike