Osvjedočeno kvalitetom

6. Festival komorne glazbe Diapason, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 1. – 3. prosinca 2016.

  • Srđan Čaldarović, arhivska fotografija

    Komorna atmosfera za festival komorne glazbe obilježila i je ovogodišnje izdanje festivala Diapason koji je prije pet godina organizirala Udruga istoga naziva potaknuta idejom pijanista Srđana Čaldarovića. Komorni sastavi su na podiju kao i posjet u Hrvatskom glazbenom koji je također komorni premda se iz godine u godinu primjećuje rastući broj slušatelja osvjedočenih kvalitetom prijašnjih izdanja. Mali, trodnevni festival Diapason unatoč izvedbenoj kvaliteti i okupljanju provjerenih domaćih sviračkih snaga, kvaliteti mjerljivoj u europskim razmjerima nema osobitu podršku medija, a ni onu marketinšku koja na koncerte zna dopremiti one koji žele biti viđeni, vjerne pratioce svih događanja oko kojih se stvara medijski šušur. No, glazbena scena se mijenja pa se dobar glazbeni sadržaj sve češće nalazi dalje o svjetala reflektora.
    Sho Akamatsu, arhivska fotografija
    Mlada i srednja generacija se prilagođava novim uvjetima koji uključuju samoorganiziranost. U domaćim uvjetima to znači iznajmljivanje dvorane, osnivanje ansambla, udruge, organizaciju koncerta i promidžbe ponajviše internetom. K tome traži i vještinu da sudionike nagovore na simboličan honorar ili volonterski nastup. Nema tu elitnog društvenog zbivanja uz pokroviteljstvo vinskih podruma, cateringa i cvjećarnica. Ima samo težnji elitnom sviranju i probranom programu. Ako se dogodi kakva gradska potpora, potpora Ministarstva ili potpora Udruženja glazbenih umjetnika – dobro je došla, ali, dakako, ne može biti dovoljna.

    Još je prije koje godine Diapason je posegnuo za citatom iz Mađarskog hiperiona Béle Hamvasa: „Začuo sam glazbu, nije je svirao obrazovan i školovan muzičar. Bile su to Beethovenove sonate, ali je znao kada je pristigao onim dijelovima koji se ne mogu odsvirati bez drhtaja... Tamo mu je ruka zadrhtala i pogriješio je...“ I na kraju izbranog citata: „Mislim da je zastrašujuće biti u nečemu majstor, a pritom ne biti poljuljan od ljepote stvari“. Njime je ucrtao svoj put kojim kroči uporno, s energijom i sa zanosom interpreta. Kod Hamvasa se spominje nadasve muzikalni amater, a Diapason ipak predstavlja profesionalne glazbenike čija imena su itekako dobro poznata u muzičkim krugovima. Publike je iz godine u godinu sve više i više jer se dobar glas dovoljno daleko čuje, a i sigurno je da će se djela s programa čuti u relevantnoj izvedbi.

    Jasen Chelfi, arhivska fotografijaUpravo je tako Diapason otvorio prštavi Klavirski trio (Romantični) Ive Mačeka u izvedbi violinista Marina Marasa, violončelistice Zite Varge i pijanista Filipa Faka, jednostavačno energično djelo neprijeporne ljepote i ponajboljih romantičarskih zasada, nastalo nešto kasnije od epohe romantizma. Bilo je tu još upoznavanje s vrlo rijetkim Kvartetom s klarinetom Paula Hindemitha gotovo nezamislivim bez duše izražajna klarineta Davorina Brozića, te zahtjevna i znana svjetlina Gudačkog okteta, op. 20 Felixa Mendelssohna. Slijedio je i sadržajem nabijen, energičan Kvintet za klavir i gudače Sofije Gubajduline kao i poletna izvedba antologijskog Schubertova Kvinteta, op. 114 (Forellen /Pastrva/). A onda još i Klavirski kvartet u Es-duru, KV 493 Wolfganga Amadeusa Mozarta i Gudački sekstet u B-duru, op. 18 Johannesa Brahmsa. Tri nabijene večeri u kojem je izvedba svakog djela imala svoj karakter i specifičan dosluh angažiranih sudionika čije rijetke male nesavršenosti ne štete cjelini.

    Diapason i sedam djela s programa su ove godine predstavili pijanisti Filip Fak, Srđan Čaldarović, Julija Gubajdulina, Petra Gilming i Vlasta Gyura; violinisti Marin Maras, Vlatka Peljhan, Miriam Pustički Kunjko, Marco Graziani, Ivan Novinc, Alina Gubajdulina i Sho Akamatsu; violisti Lucija Brnadić, Aleksandar Jakopanec, Vladimir Kosjanenko i Igor Smoday; violončelisti Zita Varga, Branimir Pustički, Mihovil Karuza te Jasen i Adam Chelfi. Njima su se po jednom pridružili kontrabasist Ivan Gazibara i klarinetist Davorin Brozić s početka priče. I njih i uvijek novopridošle snage valja poslušati u većem broju i na sljedećem Diapasonu. Ima se – i što i kako.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 28. prosinca 2016.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...