Ljubavne, ciganske i ostale pjesme

Ciklus Triade Vokalnog ansambla Antiphonus u Muzeju za umjetnost i obrt, gosti: Daniel Detoni, fortepiano, Pavle Zajcev, violončelo, Krešimir Stražanac, bas-bariton, 17. siječnja 2017.

  • Ansambl Antiphonus, arhivska fotografija, foto: Davor Holjevac

    Vokalni ansambl Antiphonus na koncertnoj večeri u predvorju Muzeja za umjetnost i obrt, koji je uobičajen prostor za njihov mali ciklus koncerata Triade, predstavio je specifičan program. Prvi put je dohvatio glazbu romantike, a sve su to bile ljubavne, ciganske i ostale pjesme iz pera Johannesa Brahmsa. Pridružili su se i violončelist Pavle Zajcev te angažirani pijanist Danijel Detoni na Bechsteinovu fortepianu meka zvuka iz zbirke klavira Ljubomira Gašparovića. Upravo je na takvom krhkom glazbalu Detoni našao puno prostora za iznimno osjetljivu suradnju s malim vokalnim ansamblom kojemu se velikim angažmanom pridružio i Krešimir Stražanac, bas s puno međunarodnog uspjeha, osobito na njemačkim pozornicama. Nadasve zanimljiv i rjeđe izvođen dio iz Brahmsova opusa bio je prava mala poslastica. U isti glas su ljudi komentirali – bombončić. Bombonijeru su otvorile dvije pjesme iz Četiri kvarteta, op. 112 za četiri glasa i klavir. Slijedilo je deset valcera, od njih šesnaest iz zbirke Ljubavni valceri, op. 52. Brahms je upotrijebio tekstove iz sabranih njemačkih narodnih pjesama koje su se našle u glazbenoj formi valcera ili specifično njemačkog ländlera. Vedrinu i jednostavnost predloška obogatio je i pomaknutim metričkim naglascima koji su, čini se, osobito radovali ansambl.
    Krešimir Stražanac, arhivska fotografija, www.strazanac.com
    Koliko je autoru bilo radosno pisati Ljubavne valcere praćene klavirom, svjedoči i nastavak u novom opusu 65, a popularnost i omiljenost potvrđuju i obrade poput one za klavir četveroručno. Ljubavni valceri praćeni su violom i klavirom, a izvornu violu zamijenilo je violončelo Pavla Zajceva u izrazito osjetljivom dosluhu s pijanistom Danijelom Detonijem. Njih su dvojica u pauzi Antiphonusova niza izvrsno izvela uvijek privlačne Fantasiestücke, op. 73, tri bogate skladbe Roberta Schumanna kojima teško odolijevaju i drugi instrumentalisti u raznim prilagodbama violončelističke dionice. Dvije pjesme za alt, violu i klavir, op. 91 Johannesa Brahmsa na stihove Friedricha Rückerta i motivima tekstova Lope de Vege u njemačkoj prilagodbi Emanuela Giebela, također su prilagođene za odličan sastav izražajnog Krešimira Stražanca, izrazito tople boje glasa i s osobitim smislom za sugestivno iznošenje pjesničkog teksta uz pažljivo i osjetljivo tkanje violončela i klavira.

    Rückertovi stihovi pojavili su se i u prvoj od Brahmsovih Pet pjesama a cappella, op. 104, Noćnom bdijenju I. – Tihani zvuci grudi. Isprva zatomljenom, a potom sve većem uznemirenju u očekivanju ljubljene. Na kraju su razgalile mađarske ciganske narodne pjesme za četiri glasa i klavir, Zigeunerlieder, op. 103, pjesme kojima je kao i mađarskim plesovima autor bio zaokupljen i nadahnut u znatnom dijelu svog opusa. Naprosto je zarazna bila vedrina osmišljene koncertne večeri Ljubavnih, ciganskih i ostalih pjesama koju je priredio Antiphonus sa svojim vrijednim gostima.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 18. siječnja 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike