Nježne strune lutnje

38. Varaždinske barokne večeri: koncerti 20. i 21. rujna 2008.

  • Dana 20. rujna prvo je u Katedrali nastupio Zbor HRT-a u suradnji s ansamblom ranih limenih puhačkih instrumenata Les sacqueboutiers de Toulouse. Ansambl je nazvan po imenu instrumenta sacquebout koji je preteča trombona. Ti arhaični instrumenti čine jezgru ansambla osnovanog prije više od trideset godina, koja se prema potrebi dopunjuje drugim starim instrumentima i glasovima. Bilo je tako i u solidnoj, ali ne i izbrušenoj izvedbi Mise za krunidbu dužda Marina Grimanija koju je 1595. napisao Giovani Gabrieli.
    Zbor Hrvatske radiotelevizije u varaždinskoj Katedrali
    Zbor HRT-a podijeljen u nekoliko skupina, mijenjao je mjesta tijekom izvedbe kojom je ravnao šef-dirigent Tonči Bilić, ostvarivši stereofonu dimenziju zvuka. Tako je naime sam autor zamislio kako bi do maksimuma iskoristio velike prostorne i akustičke mogućnosti Bazilike sv. Marka u Veneciji, gdje je djelo izvedeno. Imponirali su nastupi izvrsnih solista Zbora, ali su skladnu zvučnu sliku kvarili preoštri soprani u visokim forte položajima.

    Profinjeni Hoppy

    U nastavku te večeri je u Uršulinskoj crkvi muzicirao Hopkinson Smith, jedan od vodećih lutnjista u svijetu i omiljeni pedagog. Rođen je 1946 u New Yorku, a živi u Baselu. Umjetnik kojega od milja zovu Hoppy posljednjih dvadesetak godina gotovo isključivo svira solistički repertoar rane glazbe za stara trzalačka glazbala. VBV pamte njegov nastup 1998. u varaždinskoj Katedrali, koji je dijelom ovjekovječen na CD-u iz audio arhive VBV u zajedničkoj produkciji s Aulosom i Koncertnim uredom varaždin (Urednik Vladimir Gotal).

    Hopkinson SmithNa ovogodišnjem koncertu Smith je svirao na baroknoj lutnji i baroknoj gitari, replikama izvornih instrumenata, povremeno se obrativši publici dobrodošlim komentarom. U prvome dijelu koncerta izveo je na lutnji Preludij Chaconne –La Cascade francuskog skladatelja Ennemonda Gaultiera, Preludij, Andante i Presto u a-molu drezdenskog dvorskog lutnjista Sylviusa Leopolda Weisa i četiri stavka iz 2. partite za violinu solo, BWV 1002 Johanna Sebastiana Bacha u vlastitoj obradi.

    Muziciranje Hopkinsona Smitha odlikuje se profinjenim tonom i elegantnim prebiranjem dugih vitkih prstiju po nježnim strunama lutnje, nadasve muzikalnom, promišljenom, duboko sabranom, stilski jasnom i tečnom izvedbom. Slično je bilo i u drugom dijelu programa uz malu baroknu gitaru, koja je pružila nešto drukčiju, čvršću tonsku sliku u djelima španjolskih skladatelja Gaspara Sanza, Francisca Gueraua i Antonija de Santa Crusa.

    Sjajni hrvatski glazbenici

    Hrvatski barokni ansambl i Martina BurgerU nedjelju 21. rujna održana su dva kvalitetna koncerta hrvatskih ansambala. U Baroknoj dvorani Staroga grada solisti Hrvatskog baroknog ansambla priredili su matineju uz baroknu kavu pod vodstvom violinistice Laure Vadjon. Sudjelovali su Krešimir Haas (čembalo), Igor Davidović (teorba, lutnja, barokna gitara) i sopranistica Martina Burger. Po naslovom Amori & Folie predstavljena su djela talijanskih skladatelja 16. i 17. stoljeća Alessandra Piccinija, Marca Uccellinija, Girolama Frescobaldija, Arcangela Corellija, Antonija Vivaldija i manje poznatih autora Darija Castella i Francesca Corbetta.

    Solističke skladbe za teorbu, gitaru ili čembalo izmjenjivale su se s trio sonatama s iznenađujuće privlačnom Castellovom 2. sonatom i popularnom Corellijevom 12. sonatom op. 5 La Follia. Bile su to tonski izbalansirane, plastične i temperamentne izvedbe troje majstorskih interpreta baroka kojima se uspješno pridružila prvi put i Martina Burger virtuoznom izvedbom Vivaldijeve Kantate Lungi dal vago volto RV 680 koja pjeva o tuzi zbog ljubavi prema prekrasnoj Elviri.

    Virtuozni Dani Bošnjak

    Navečer je u velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu nastupio ugledni Varaždinski komorni orkestar (14. listopada održao je koncert i u Bratislavi). Program pod nazivom Raskošni sjaj starog kontinenta obuhvatio je suite i koncerte srednjeg i kasnog baroka iz pera slavnih suvremenika koji su i sami bili instrumentalni virtuozi. Već je uvodni Koncert za gudače u D-duru Antonija Vivaldija predstavio orkestar u najboljem svjetlu. Tonsko ravnovjesje, virtuoznost i preciznost te poletna tempa karakteristike su koje taj ansambl nastoji njegovati i usavršavati na svojim brojnim uspješnim nastupima.
    Varazdinski komorni orkestar
    Solist u Koncertnom stavku za violončelo i gudače Françoisa Cuperina bio je Krešimir Lazar. Karikiranjem tzv. baroknog stila interpretacije, manirom razmrvljenih i isprekidanih fraza i forsiranjem tempa u prebrzim stavcima Lazar nažalost nije uspio postići logičan, tečan i razumljiv glazbeni protok prirodna daha.

    Nakon 4. koncerta za gudače u e-molu Francesca Durantea i naročito uspješne interpretacije Suite za gudače u G-duru La Bizarre Georga Philippa Telemanna došao je vrhunac večeri s popularnom 2. orkestralnom suitom za flautu, gudače i čembalo u h-molu BWV 1067 Johanna Sebastiana Bacha. Solist Dani Bošnjak besprijekorno je izveo svoju virtuoznu dionicu i stilski i tehnički, mirnim i blistavim tonom, elegantno, dinamički kontrasno, s efektnim accelerandom. Ukratko, bila je to životna i uzbudljiva izvedba ispraćena burnim ovacijama brojne zadovoljne publike, koja je izmamila i lijepi dodatak Gigue iz suite Gordijski čvor Henryja Purcella za flautu i gudače.

    Orgulje u Lepoglavi

    Višeslav JaklinU sklopu 38. VBV održan je i jedan ogruljaški koncert. Priredio ga je rođeni varaždinac Višeslav Jaklin, orguljaš franjevačke crkve u Grazu, gradu u kojem je diplomirao i magistrirao pedagogiju, orgulje, improvizaciju i dirigiranje na studiju crkvene glazbe. Prvi od njegova tri koncerta održan je 21. rujna u Župnoj crkvi u Lepoglavi (slijede još nastupi 7. i 8. studenoga u njemačkom Ravensburgu i švicarskom St. Gallenu). Program tog koncerta obuhvatio je barokne tokate, passacaglie i partite Georga Muffata, Dietricha Buxtehudea, Johanna Caspara Kerlla i Jana Pieterszoona Sweelincka.

    U tom kontekstu našle su se i tri jednostavačne sonate anonimnog skladatelja iz Klanjca bazirane na crkvenim narodnim napjevima, ali i mnogo zahtjevnija i raskošnija Fantazija i fuga u a-molu BWV 561 Johanna Sebastiana Bacha. Iako nije imao na raspolaganju idealan instrument, nastup Višeslava Jaklina bio je solidan, unatoč povremeno neujednačenoj artikulaciji i ritmu, a vrhunac je bio impresivan završetak Bachove skladbe na kraju koncerta.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 26. rujna 2008.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike