Prasak Miramara

Cantus Ansambl, Drugi povijesni koncert: 1916./2016./..., dir. Berislav Šipuš, solisti: Mia Elezović, klavir, Vid Veljak, violončelo, Lightune.G, Koncertna dvorana Blagoje Bersa, Zagreb, 12. prosinca 2016.

  • Cantus Ansambl i Berislav Šipuš, foto: Vedran Metelko, facebook

    Cantus Ansambl završio je ovogodišnji ciklus s četiri praizvedbe i jednom prvom zagrebačkom izvedbom. Ovaj put u Koncertnoj dvorani Blagoje Bersa Muzičke akademije koja je, čini se, još jedna od Cantusovih postaja ovisno o izboru djela na repertoaru. Bio je to drugi koncert nazvan povijesnim, jer ga kroz vrijeme otprilike jednoga stoljeća veže s izborom djela s prvoga. Oni su se bavili glazbenim previranjima prvih desetljeća turbulentnog 20. stoljeća. Prva zagrebačka izvedba na početku bila je za skladbu Self-Fulfilling Prophecies Srđana Dedića za četrnaest instrumentalista, za skladbu praizvedenu prošlog ljeta na 41. Osorskim glazbenim večerima. Samoispunjavajuće proročanstvo svoj naziv pronalazi u terminu koji je definirao jedan američki sociolog, a odnosi se na vlastito zamišljanje koje može pozitivno utjecati na djelovanje, pa se proročanstvo ostvaruje. Petodijelna skladba nalik suiti puna je neočekivanih i pomno smišljenih obrata koji slušatelje ne ostavljaju u nekom predvidivom umilnom miru. Slijedile su četiri praizvedbe: veterana Željka Brkanovića te Krešimira Seletkovića, Tomislava Olivera i Ane Horvat.

    Vid Veljak i Cantus Ansambl, foto: Vedran Metelko, facebookConcerto I. za klavir i ansambl Željka Brkanovića u kojemu neprekidan brio, uporni ostinato klavira Mije Elezović stvara stalnu tenziju s malim predahom i intervencijama ansambla koje su nalik improvizaciji. Napetost se na kraju pojačava zgušnjavanjem materijala u kratkom i efektnom djelu mladenačkog daha. Ponor ili Abyss Krešimira Seletkovića završava u potpunoj tišini za koju su se davno upitali postoji li uz disanje prisutnih živih bića uopće? Ne treba se preplašiti naziva skladbe. Kao da se uznemirenim i zasićenim govorom zvuka ansambla, a ipak promišljenim protokom, ne pada nego uzdiže u ambis završne tišine. I tek što iz publike nismo pali u Abyss nego na kraju sjajno režirano uživali u prividu tišine, Tomislav Oliver se u skladbi Asterión vratio razgovoru ugodnom violončela i instrumentalnog ansambla. Skladba je posvećena iznimno sposobnom Vidu Veljaku, mladom dvadesetogodišnjem violončelistu na pragu diplome, a referira se na grčku mitologiju, priču o Arijadni, Tezeju i zapravo nemoćnom bikovskom bukaču Minotauru. Dinamika i tijek kretanja skladbe s violončelom u prvom planu zaplela se na osnovnoj ambicioznoj zamisli. Ili je to tako trebalo biti, no dopušteno je i da tijekom izvedbe dragom slušatelju misli odlutaju.
    Berislav Šipuš i Cantus Ansambl, foto: Vedran Metelko, facebook
    Prasak u skladbi za kraj Miramar AC koncerta pripremila je Ana Horvat u suradnji s dvojcem Lightune.G. Dvojac čine Miodrag Gladović, inženjer elektroakustike, glazbenik i producent i multimedijalni meštar Bojan Gagić. Skladba naziva Miramar AC prva je akustičko-luminoakustička kompozicija. Dobro je ne čitati potku, zamršenu malu priču iz tiskanoga programa jer sudioniku tako ostavlja slobodu za pletenje vlastite priče. Luminoakustični paneli reagiraju na zvuk i pokret, ostavljaju mjesta i oskudno svjetlo za maštu ansambla, skladateljice plesačkog iskustva i zaigranog Lightunea. Na podiju Koncertne dvorane Blagoje Bersa Muzičke akademije za izvedbu atraktivne i slojevite skladbe Miramar AC Ane Horvat i dvojca Lightune.G bio je Cantus Ansambl, autori i angažirani dirigent Berislav Šipuš.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 27. siječnja 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike