Otkrivanje skrivenog glazbenog blaga

12. Božićni koncert Veselje ti navješćujem zborova župa Šibenske biskupije s djelima iz glazbenog arhiva Katedrale svetog Jakova upriličen povodom 950. obljetnice prvog pisanog spomena grada Šibenika, Katedrala sv. Jakova, Šibenik, 29. prosinca 2016.

  • Božićni koncert zborova župa Šibenske biskupije, foto: sibenska-biskupija.hr

    Prošla 2016. godina protekla je u Šibeniku u ozračju proslave 950 godina od prvoga pisanog spomena grada zabilježenog 25. prosinca 1066. (na Božić). Slavljeničku obljetnicu grada Šibenika okrunili su zborovi Šibenske biskupije tradicionalnim božićnim koncertom održanim u Katedrali sv. Jakova 29. prosinca 2016. Koncert u tjednu iza svetkovine Kristova rođenja bio je 2016. godine osmišljen drugačije nego prethodnih godina, završivši manifestaciju Otvorite vrata Božiću. Po svoj prilici, prvi put nakon gotovo sto i pedeset godina izvedene su skladbe pohranjene u zbirci rukopisnih muzikalija u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku. Odabrane su skladbe s tekstovima primjerenim božićnom vremenu, a na sudjelovanje u programu odazvalo se više župskih zborova ili skupina pjevača i njihovih voditelja. Nastupili su Pjevači svetog Jakova (voditeljica Ana Gović Blaće), Gradski pjevački zbor Neuma iz Drniša (voditeljica Jelena Prpa), Zbor Petrova lađa župe Vidici, Šibenik (voditelj Martin Radošević), Zbor sv. Juraj iz Pirovca (voditeljica Josipa Martinović), Mješoviti zbor župe Porođenja Blažene Djevice Marije iz Skradina (voditeljica Diana Gaši), Mješoviti zbor župe Gospe van Grada iz šibenskog Varoša (voditeljica Vladimira Nakić) te na kraju Mješoviti katedralni zbor (voditeljica Jelena Mikulandra). Na programu su bile skladbe Invitatorio per il mattutino del Natale Francesca Basilija, Introito a l'Epifania Giovannija Battiste Borghija i opsežni Responsorii per il mattutino del s. Natale Francesca Basilija u kome su nastupili i vokalni solisti Andrea Paić (sopran), Jelena Pletikosa (mezzosopran) i Rafael Lovrić Caparin (bas), dok je sve izvođače za orguljama pratio Nikola Lovrić Caparin.
    Božićni koncert zborova župa Šibenske biskupije, foto: sibenska-biskupija.hr
    Zamisao o koncertu s djelima iz zbirke rukopisnih muzikalija šibenske katedrale potekla je početkom godine od voditeljice Mješovitoga katedralnog zbora Jelene Mikulandra. Ona je i sama sudjelovala u obradi muzikalija u Arhivističkoj radionici Orguljaške ljetne škole koja djeluje u Šibeniku od 1994. godine. Pokrenuta 2000. godine, Arhivistička radionica ima jasno određene ciljeve istraživanja podataka u arhivima šibenskih crkava i samostana o orguljama i njihovim graditeljima, orguljašima i skladateljima. Skroman broj dokumenata o glazbenicima i graditeljima orgulja pronađen je u arhivskoj građi u župnoj Crkvi Gospe van Grada tijekom uređenja arhiva između 2000. i 2004. godine. Povijest župe je istraživao i napisao don Krsto Stošić (utemeljitelj Gradskoga muzeja u Šibeniku 1925. godine), a kao dobar poznavatelj crkvene glazbe i povijesti šibenskih crkava zabilježio je podatak o rukopisnim muzikalijama u vlasništvu Katedrale sv. Jakova u kratkome pregledu povijesti glazbe u Šibeniku (u jednom od poglavlja neobjavljene povijesti Šibenika). Zbirka je imala pedeset i šest bilježnica s ispisanim skladbama, a pronađena je u prostoru Katedrale sv. Jakova. S dopuštenjem biskupa mons. Ante Ivasa počela je 2003. godine, a uz podršku novoga biskupa mons. Tomislava Rogića nastavljena, stručna obrada i popis do danas sačuvanih trideset i četiriju bilježnica za međunarodni muzikološki projekt RISM (Répertoire International des Sources Musicales) čije je sjedište u Frankfurtu na Majni. Neodgovarajući smještaj i zaštita prouzročili su manja ili veća oštećenja pa je u nekim bilježnicama mjestimično nečitak ili čak izbrisan izvorni notni zapis. O ovoj zbirci pisao je i dr. Lovro Županović u prilogu održanom na znanstvenom skupu prigodom proslave sedamstote obljetnice utemeljenja Šibenske biskupije, ne upustivši se u detaljno istraživanje građe i interpretaciju podataka.

    Muzikalije su – može se zaključiti prema napomenama prepisivača – prepisivane početkom druge polovine 19. stoljeća uglavnom u Loretu, a sve sačuvane skladbe djela su talijanskih skladatelja koji su djelovali od sredine 18. do potkraj 19. stoljeća. Neki od njih bili su svećenici, maestri di cappella u crkvama u poznatim vjerskim središtima u Italiji, a neki od njih djelovali su kao glazbeni pedagozi, orguljaši, ravnatelji konzervatorija, i sl. Osim sedam skladbi nepoznatih skladatelja, sačuvano je sto i deset skladbi čiji su autori: Pietro Amadei (1800-1877), Lorenzo Baini (1740-1814), Francesco Basili (1766-1850), Paolo Bonfichi (1769-1840), Giovanni Battista Borghi (1738-1796), Alessandro Capanna (1814-1892) Nicola Dati (1827-1905), Paolo Deola (?-1881), Carlo Andrea Gambini (1819-1865), Giuseppe Saverio Raffaele Mercadante (1795-1870), Benedetto Taddei (1805-1881), Gustavo Terziani (1813-1837) i njegov otac Pietro Terziani (1765-1831) te Luigi Vecchiotti (1804-1863) i Nicolò Antonio Zingarelli (1752-1837).
    Božićni koncert zborova župa Šibenske biskupije, foto: sibenska-biskupija.hr
    Ciljevi istraživanja bili su sljedeći: 1. utvrditi jesu li sačuvane skladbe prijepisi ili su neke od njih autografi i postoje li u tiskanom obliku, 2. utvrditi kako su skladbe dospjele u Šibenik (ima nekih pisanih za Šibenik), 3. utvrditi stilske odrednice temeljem muzikološke analize, 4. utvrditi koliko su skladbe sačuvane u Šibeniku važne u opusu pojedinih skladatelja i 5. utvrditi kakva je bila izvođačka praksa u 19. stoljeću u Katedrali sv. Jakova (neke skladbe su pisane za dva ili čak tri zbora). Početno istraživanje pokazalo je da je čak sedam od petnaest skladatelja djelovalo u Bazilici Svete Kuće u Loretu. To su Pietro Amadei (koji je čitav život proveo u Loretu), Francesco Basili, Paolo Bonfichi, Giovanni Battista Borghi, Benedetto Taddei, Luigi Vecchiotti i Niccoló Antonio Zingarelli. Osobito je zanimljiv Luigi Vecchiotti koji je bio kapelnik Bazilike Svete Kuće u Loretu od 1841. do iznenadne smrti 1863. godine a u zbirci muzikalija u Šibeniku sačuvano je trideset i devet njegovih skladbi (od kojih jedna ima napomenu „...per Sebenico!?“). Njegove skladbe nastale do 1840. godine uništene su, a sve skladane u Loretu darovao je u rukopisu Arhivu Bazilike Svete Kuće u Loretu gdje čekaju na muzikološku obradu i predstavljanje javnosti. Osoba po svoj prilici zaslužna za prijenos duhovne glazbene baštine iz Loreta u Šibenik je franjevac-konventualac Alessandro Capanna koji je od 1. studenoga 1860. do 13. kolovoza 1867. obavljao dužnost maestra di cappella u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku. S Loretom ga vezuje nekoliko godina učenja harmonije i kompozicije kod Luigija Vecchiottija.

    U vrijeme Capannina dolaska u Šibenik na biskupskoj je stolici bio Petar Dujam Maupas, veoma cijenjen u crkvenim krugovima u Habsburškoj monarhiji, koji je 1862. godine imenovan zadarskim nadbiskupom. Kao suradnik prethodnika biskupa Ivana V. Brčića, Petar Dujam Maupas često je putovao u njegovoj pratnji pa je mogao bolje upoznati duhovni i glazbeni život pojedinih biskupija izvan Hrvatske. Čini se da je na njegov poziv u Šibenik dospio Alessandro Capanna, a vratio se natrag u Italiju shvativši – prema riječima jednog suvremenika – da skromne glazbene izvođačke mogućnosti u Šibeniku ne mogu predstaviti njegove skladbe u pravom svjetlu. Alessandro Capanna autor je čak devet (od sedamnaest sačuvanih misa) koje su po svoj prilici autografi, a završavao ih je u Šibeniku navodeći veoma precizno podatke o mjestu i vremenu skladanja pojedinih dijelova. Jedna od misa posvećena je biskupu Petru Dujmu Maupasu, a Missa concertata za dva tenora i bas uz pratnju orgulja praizvedena je u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku na Božić 1864. godine, kako je zabilježeno na kraju skladbe.
    Božićni koncert zborova župa Šibenske biskupije, foto: sibenska-biskupija.hr
    Govoreći o misama, dotaknuto je pitanje repertoara crkvene glazbe u Šibeniku sredinom 19. stoljeća. Sačuvanih sto i sedamnaest skladbi razvrstano je – prema sadržaju tekstova i podjeli liturgijskih obreda – u dvanaest stručnih skupina Univerzalne decimalne klasifikacije, kako se primjenjuje u glazbenim odjelima narodnih (gradskih) knjižnica i stručnim knjižnicama. Uz sedamnaest misa u zbirci rukopisnih muzikalija iz Katedrale sv. Jakova u Šibeniku sačuvano je sedamnaest skladbi za posebne prigode (Ofertorij. Gradual. Sekvence. Tropi. Verseti.), dva Requiema, četrnaest stavaka misnoga propriuma i ordinariuma, dvadeset i pet lamentacija i psalama, dvadeset i sedam himni, pet litanija, te još dvanaest različitih liturgijskih skladbi poput antifona, responzorija, večernjih molitvi i dr. Najveći dio skladbi pisan je za muške (tenor, bas) i dječačke glasove (canto, alt) uz pratnju orgulja koje su djelomično pisane kao šifrirani bas koji ostavlja orguljašu mogućnost improvizacije. Kako je dio skladbi nastalih od 1780-ih do 1860-ih godina prepisan u suvremeno notno pismo tijekom priprema za koncert, nije na temelju dosadašnjeg istraživanja moguće dati prosudbu o vrijednosti sačuvanih skladbi i mjestu u cjelokupnosti talijanske (europske) duhovne glazbe.

    Po nečemu je većina skladbi, ipak, dosta slična, a to su uglavnom jednostavne, rijetko bogatije ukrašene melodijske linije i jednostavne ritamske kombinacije te pregledna harmonijska podloga u orguljskoj pratnji koja pjevačima daje čvrsti oslonac. Skladbe odabrane za koncert održan 29. prosinca sadržajno su primjerene božićnom vremenu pa je tako glazbenoj javnosti bio predstavljen bar dio (ne)poznatih skladbi u prostoru u kom su možda bile izvedene u vrijeme Alessandra Capanne, a možda i nekih drugih mestra di cappella u Katedrali sv. Jakova u Šibeniku. Smijemo li se nadati da će i neke druge skladbe iz zbirke rukopisnih muzikalija doživjeti svoje suvremene izvedbe i hoće li nam približiti tradiciju crkvene glazbe u Šibeniku iz sredine 19. stoljeća koja – iako nije potekla iz pera hrvatskih skladatelja (poput skladatelja 16. i 17. stoljeća Julija Skjavetića i Ivana Marka Lukačića) – čini dio glazbene kulture u Hrvatskoj? Koncert župskih zborova Šibenske biskupije, čiji su pjevači i voditelji uložili izniman trud i entuzijazam u pripremu nepoznatog repertoara, vrijedan je prilog proslavi velike obljetnice grada Šibenika i možda početak otkrivanja do danas skrivenoga glazbenog blaga.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 27. siječnja 2017.

kritike