Duhovna glazba

23. festival Orgulje Heferer, 17. srpnja 2016. – 28. siječnja 2017.: Evelin Novak, sopran, Krešimir Stražanac, bas-bariton, Višeslav Jaklin, orgulje, gosti: Nonet Donum, KD Vatroslav Lisinski, 28. siječnja 2017.

  • Evelin Novak, Višeslav Jaklin, Nonet Donum i Krešimir Stražanac, foto: Zdenka Weber

    Festival Orgulje Heferer traje još od srpnja prošle godine, a posljednjim je koncertom zakoračio u 2017. Festival se s koncertima kretao od sjevera i istoka Hrvatske do juga u organizaciji ugledne Prve hrvatske gradione orgulja, harmonija i glasovira Heferer koju je 1849. godine u Grazu osnovao Mihael Heferer. Još u doba austrijske monarhije prve orgulje u jednoj od svojih provincija u Hrvatskoj gradi u godini svoje punoljetnosti 1867. u Rečici kraj Karlovca. Orgulje u Lisinskom su dovršene 1974. godine u sklopu dugogodišnje izgradnje dvorane (više od desetljeća), a izgradila ih je ugledna njemačka radionica Werner Walcker Mayer kao svoj 5290. opus. U njihovoj obnovi Gradionica Heferer je dala svoj važan doprinos. Festival Orgulje Heferer održavao se u crkvama od Krapinskih Toplica i Varaždina do Osijeka i Županje, otoka Brača, Splita i Trogira ili pak manjim gradovima poput Klanjca i Konjščine. Prije koncerta u Lisinskom ih je bilo 34. Na završnom 35. su nastupili sopranistica Evelin Novak, bas-bariton Krešimir Stražanac u suradnji s orguljašem Višeslavom Jaklinom, katedralnim orguljašem u Varaždinu, uz sudjelovanje tamošnjeg nenametljivog i plahog vokalnog Noneta Donum.

    Rastuća karijera dvoje pjevača privukla je u Lisinski premali broj slušatelja. Jako malo u odnosu na ugled angažiranih pjevača, što je nesumnjiv propust organizatora. Teže bi bilo povjerovati da je srozavanje ukusa dotaknulo dno. Uz ponekad i živcedrapajuće blještave najave kojekakvi pjevači koji diraju u dušu bez problema pune gotovo dvije tisuće mjesta dvorane razdraganom publikom. Očito su Evelin Novak i Krešimir Stražanac, a oboje dijelom potječu iz stuttgartske klase Dunje Vejzović, uhvaćeni u prolazu. Nastupili su uz većinom neprimjerenu pratnju orgulja u odnosu na izbor repertoara. Oprostite na zadrtosti, ali primjerice Verdijeve i Rossinijeve arije s mukom se slažu s orguljskom pratnjom. Višeslav Jaklin je s nepovoljnim zadatkom na kraj izlazio kako je znao i umio, a imao je priliku samostalno izvesti Sonatu za orgulje u c-molu Juliusa Reubkea, zahtjevno djelo Lisztovog epigona, no s puno više konstrukcije i zauzdanom skladateljskom maštom.
    Evelin Novak i Krešimir Stražanac, arhivska fotografija, foto: © Mirko Cvjetko
    Upitan je bio koncept da se pjevački recital s uključenim romantičarskim arijama izvodi uz orgulje, posljedično i izbor programa. Njegova duhovna orijentacija uključila je i afričko-američke duhovne pjesme koje postaju uglate i bjelačke u izvedbi na operni način i takve mogu biti samo dijelom studijskog repertoara afro-američke glazbe. Operni Joshua Fit the Battle of Jericho, Amazing Grace sa scenskim elementima ili impresivna Go Down Moses. Čemu? Kao neki nenadani dodatak, nagli prolaz u drugi glazbeni svijet, na kraju se pojavio Benedictus qui venit in nomine Domini iz Božićnog oratorija Camillea Saint-Saënsa iz dijela njegova uvelike zanemarenog opusa. Taj mali biser vratio je Evelin Novak i Krešimira Stražanca u znano im okružje. Uvjerljiv je i razgovijetan bio Stražanac u recitativu i ariji iz rane Bachove kantate Ich will den Kreuzstab gerne tragen. Jednako je tako bilo i s Mozartovom arijom Laudate Dominum iz Vesperae solennes de Confessore Evelin Novak, a osobito s Ave Maria Michala Lorenca Stražanca i nevjerojatno suzdržano intenzivnom vokalno teško dostižnom Desdemoninom Ave Maria iz Verdijeva Otella opterećenoj zlim slutnjama kao vrhuncem večeri.

    S odstupanjima se prolazilo kroz ulomke opusa Stradelle, Rossinija, navježbanim Confutatis maledictis iz Verdijeva Rekvijema. Evelin Novak, diva prelijepoga glasa, bila je ponegdje distancirana kada se pravilnost tehnike i teško usporediva ljepota glasa isticala nad izrazom i sadržajem kao u pjevački besprijekornoj oglednoj Bellinijevoj ariji Casta diva iz Norme. Ulomci izvan konteksta cjeline, kao i bezbroj puta dosad, dugoročno štete umjetnicima koji se s promjenjivim dometima u dva sata suočavaju s raznim glazbenim svjetovima. Trenirana publika uživa u gomilanju arija. Nije tako samo s Evelin Novak i Krešimirom Stražancem. Čini se da tih moćnih gomilica biti sve više u svijetu bljeskovitih iskustava za sve sudionike. Nasreću, zasad su Krešimir Stražanac i Evelin Novak uz orgulje ipak zadržali fokus na duhovnoj glazbi različitih ishodišta i bila je čast prisustvovati njihovom koncertu.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 2. veljače 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike