S dalekog Baltika

Prozor u Litvu, Litavski klavirski trio, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 31. siječnja 2017.

  • Litavski klavirski trio, foto: Vedran Penga

    Kratko, ali slatko – sažetak je koncerta jednog od ponajboljih litavskih komornih ansambala. Litavski klavirski trio okuplja troje mladih litavskih glazbenika s adresom prebivanja u Austriji i Njemačkoj (Dalia Dédinskaité, violina (Litva/Austrija), Gleb Pyšniak, violončelo (Litva/Austrija), Gintaras Januševičius, klavir (Litva/Njemačka)), koji u ovom sastavu isključivo izvode reprezentativnu litavsku klasičnu glazbu s ciljem njene promidžbe u inozemstvu, a povodom proslave ponovne uspostave neovisnosti Republike Litve. I u tome su uistinu uspješni! Zadarski koncert domaćoj je publici podario nekoliko perli iz litavskog nacionalnog glazbenog korpusa u širokom presjeku od kasnog romantizma  (Tri preludija Mikalojusa Konstantinasa Čiurlionisa iz 1902.) preko širokih sinteza različitih stilova prve polovine 20. stoljeća (Klavirski trio Stasysa Vainiūnasa iz 1945.) do suvremenih neoromantičnih i inih neo- stilskih kretanja (Song and Dance Anatolijusa Šenderovasa iz 2008. te See the Sea in the Distance Lorete Narvialaitė iz 2015.).
    Litavski klavirski trio, foto: Vedran Penga
    Prosječnom ljubitelju glazbe imena umjetnika (skladatelja i izvođača) ne govore mnogo, no od prvog se tona može zaključiti da se radi o izvrsnoj glazbi u izvrsnoj izvedbi. Jasno je da ovaj nadareni ansambl ne izvodi svoju nacionalnu glazbu po nekom političkom zadatku nego iz iskrene želje da nacionalnu glazbu predstavi i preda stranoj publici kojoj je to možda i prvi susret s glazbom Litve. Litavski klavirski trio nije se samo pokazao iznimnim po pitanju glazbene izvedbe (a doista se radi o vrhunskim glazbenicima!), nego i po svojoj komunikacijskoj gestikulaciji: zadarskoj je publici klavirist Gintaras Januševičius svaku skladbu verbalno pojasnio na engleskom jeziku, rabeći nemale zalihe neposrednosti i komunikativnosti. Da takav osobniji pristup publici ima odjeka (i trebao bi biti uzor i drugim glazbenicima koji se upuštaju u slične projekte!), dokazala je ugodna, pozitivna energija kojom se prebrodila opasnost da nepoznata glazba zaostane u nekom suhoparnom, izolirajućem komunikacijskom kanalu.

    Zarazni su karizmatičnost, energija i simpatičnost ovih mladih umjetnika sa sjajnim glazbenim obrazovanjem i zavidnim biografskim referencama. A i izvode glazbu koja je jednom riječju – zanimljiva. Drukčija. Kvalitetna. I stoga krajnji zaključak koncerta glasi: Šteta što tako dobra glazba nije poznatija.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 2. veljače 2017.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike