Spoj riječi i glazbe

Ciklus Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: dir. Tonči Bilić, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, solisti: Kristina Kolar, sopran, Dubravka Šeparović-Mušović, mezzosopran, Peter Tantsis, tenor, Ljubomir Puškarić, bariton, KD Vatroslav Lisinski, 26. siječnja 2017.

  • Frano Parać, Kristina Kolar, Tonči Bilić, Ljubomir Puškarić, Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, foto: Dinko Bažulić, hrt.hr

    Ciklus Kanconijer Hrvatske radiotelevizije nastavljen je u četvrtak, 26. siječnja 2016. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Simfonijskom orkestru HRT-a i Zboru HRT-a pridružio se Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, potvrdivši ponovno dobru praksu zajedničkoga muziciranja profesionalnih glazbenika i glazbenika-amatera prisutnu u Zagrebu već od prvih koncerata održanih u 19. stoljeću. Velikom zboru i orkestru, kojima je ravnao maestro Tonči Bilić, pridružili su se i solisti Kristina Kolar (sopran) i Ljubomir Puškarić (bariton) u prvome dijelu koncerta u kome je prvi put nakon praizvedbe u Splitu izvedena veličanstvena Missa Maruliana Frane Paraća. Mezzosopranistica Dubravka Šeparović-Mušović i tenor Peter Tantsis nastupili su u drugome dijelu koncerta u posljednjem stavku Prve simfonije u E-duru, op. 26, podnaslovljenom Himna umjetnosti Aleksandra Skrjabina.
    Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: Dinko Bažulić, hrt.hr
    Za obje skladbe odabrane za ovaj koncert može se reći da su repertoarne rijetkosti za Zagreb i njegove (ipak brojne) simfonijske orkestre. Missa Maruliana Frane Paraća skladana je po narudžbi Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu povodom proslave njegove stote obljetnice 1993. godine i prije ovog koncerta izvedena samo 6. svibnja 1993. uoči blagdana sv. Dujma. Misu (kao poseban oblik liturgijskog obrednika i svakodnevnoga podsjećanja na Posljednju večeru i utjelovljenja Tijela i Krvi Kristove) kao svečani obred primjeren obljetničkoj proslavi ugledne hrvatske kazališne kuće, shvatio je Frano Parać na osobit način. Izostavivši iz misnog ordinarija na latinskom jeziku stavak Credo uvrstio je (poput molitvi misnog propriuma) odlomak teksta iz epa Judita i Molitvu suprotiva Turkom Marka Marulića, povezavši tako produhovljeno književnu ostavštinu oca hrvatske književnosti s najstarijim slojem europske duhovne glazbe – gregorijanskim koralom. Odoljevši izazovima različitih načina i stilova suvremenoga skladanja, odabrao je Frano Parać za svoju Missu Marulianu jednostavne melodijsko-ritamske obrasce, umjerena tempa i konsonantne harmonijske nizove u kojima samo povremeno neki disonantni intervali (poput sekunda u stavku Kyrie) daju naslutiti iskorak iz uzvišenog ozračja u kome glavni nositelj zbivanja ostaje riječ iz književne ili liturgijske baštine. Dionice vokalnih solista donose Marulićeve tekstove, dok je zbor u pratnji orkestra ili u nekoliko a cappella nastupa pjevao latinske tekstove misnog ordinariuma.
    Kristina Kolar, Tonči Bilić i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: Dinko Bažulić, hrt.hr
    Ruski skladatelj Aleksandar Skrjabin (1872-1915), poznatiji za života kao pijanist iznimnih mogućnosti, okušao se rano u pisanju velikih glazbenih formi pa je svoju Prvu simfoniju u E-duru, op. 26 dovršio 1900. godine. Pronašavši uzore u bogatoj ruskoj simfonijskoj baštini 19. stoljeća, ostvario je svoj simfonijski prvijenac kao šesterostavačni niz stavaka netipičnoga rasporeda tempa, izgradivši posljednji Andante na vlastitome tekstu u kome veliča umjetnost. Iako djelo nije postiglo osobit uspjeh na prvim izvedbama i rijetko se uvrštava u programe, ne treba ga prepustiti zaboravu kao ni mnoga mladenačka ostvarenja drugih skladatelja. Skrjabin je u prvih pet stavaka dokazao svoju bogatu melodijsku invenciju nepodvrgnutu toliko strogoj formalnoj razradi oslanjajući se na harmonijsku raskoš proširene tonalitetnosti utkanu u bogat orkestralni slog. Himnu umjetnosti pjeva dvoje solista i zbor u efektnom kratkom nastupu na završetku šestoga stavka.
    Dubravka Šeparović-Mušović, Tonči Bilić, Peter Tantsis i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, foto: Dinko Bažulić, hrt.hr
    Koncerti HRT-ova ciklusa Kanconijer u prvi plan donose skladbe s uglazbljenim literarnim predlošcima duhovnog i svjetovnog sadržaja, čemu su potpuno primjerene skladbe Frane Paraća i Aleksandra Skrjabina. Vokalni solisti Kristina Kolar i Ljubormi Puškarić u Paraćevoj Missi Maruliani te Dubravka Šeparović-Mušović i Peter Tantsis u Skrjabinovoj Prvoj simfoniji su se dokazali kao pjevači provjerenih pjevačkih vještina i sugestivni tumači teksta usuglašeni s bogatom, ali njima dinamički prilagođenom orkestralnom pratnjom. Manji sastav Zbora HRT-a koji je pripremila Nina Cossetto, uokviren brojnim pjevačima Akademskoga zbora Ivan Goran Kovačić koje je pripremio dirigent Luka Vukšić, ostvario je upečatljiv nastup. Dojmila se istančana intonacija, profinjeno odmjerena glasovna snaga, izjednačenost boja glasova i jasan izgovor teksta. Osnovno ozračje koncertu dala je mirnoća polaganih tempa u Paraćevoj misi, ustuknuvši tek povremeno pred raspojasanom ritamskom složenošću i brzinom u simfoniji Aleksandra Skrjabina. Pronašavši siguran oslonac u intonativno sigurnim i dinamički izvrsno izbalansiranim svim grupama orkestra, maestro Tonči Bilić umio je muzikalno, staloženo i mirno, ali dovoljno sugestivno potaknuti sve sudionike izvedbe na što veći osobni prinos u savršeno usklađenom nastupu koji će možda dio publike privući na nove izvedbe ovih i još nekih drugih, gotovo nepoznatih skladbi u zagrebačkome koncertnom repertoaru.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 9. veljače 2017.

kritike