Jednom Goranovac uvijek Goranovac

Koncert Zbora Goranovci povodom 80. godina života maestra Vladimira Kranjčevića, dir. Vladimir Kranjčević, solist: Miroslav Živković, bariton, Bazilika Presvetog Srca Isusova, Zagreb, 26. veljače 2017.

  • Zbor Goranovci, foto: Zdenka Weber

    Koncert u čast 80. godina života maestra Vladimira Kranjčevića (Zagreb, 21. studenoga 1936.) održan u nedjelju 26. veljače u Bazilici Presvetog Srca Isusova bio je i ostat će glazbeni događaj s mnogostrukom simbolikom i nedvojbeno doživljaj za trajno pamćenje svima koji su u njemu kao glazbenici sudjelovali, ali i mnogobrojnim slušateljima koji su do doslovno posljednjeg milimetra prostora ispunili poznatu zagrebačku crkvu. Okupili su se članovi Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, njih osamdeset i sedmoro pjevačica i pjevača koji su aktivno pjevali sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je glavni dirigent bio maestro Vladimir Kranjčević i vodio najbolji amaterski mješoviti pjevački zbor za kojega je i velikan dirigentskog štapića maestro Lovro pl. Matačić tada izjavio: „Maestro Kranjčević i Goranovci zajedno – to je idealno!“.

    Doista, bilo je to idealno i dobro se sjećam mnogih koncerata na kojima su Goranovci pod ravnanjem svojega šefa pjevali bilo a capella bilo u izvedbama velikih vokalno-instrumentalnih djela. Sada, u razdoblju u kojemu se maestro Vladimir Kranjčević oprašta od svojih vrijednih suradnika, jednako amatera kao i profesionalaca, budući da je proslavio 80. rođendan i odlučio prestati javno nastupati, poželjeli su oni prvi, najstariji Goranovci još jednom zapjevati pod njegovim uvijek energičnim, nadahnutim i jednostavno rečeno jedinstvenim vodstvom.
    Vladimir Kranjčević i Zbor Goranovci, foto: Zdenka Weber
    Doista, posebno kao zborski dirigent, uz nadasve uspješno orkestralno dirigiranje i pedagoški rad, Vladimir Kranjčević je postao živom legendom i tisuće pjevača amatera svih generacija pod njegovim su vodstvom upoznali predivnu i prebogatu zborsku literaturu i uvijek zdušno i s najvećim povjerenjem pratili svaki njegov dirigentski pokret. Dakle, Goranovci koji su se okupili iz želje za još jednim jedinstvenim doživljajem izveli su djelo koje je u programskom tekstu opisano kao „jedno od najvažnijih a capaella vokalnih djela u jugoistočnoj Europi 19. stoljeća“. Liturgija svetog Ivana Zlatoustog Stevana Stojanovića Mokranjca (Negotin, 9. siječnja 1856. – Skoplje, 28. rujna 1914.), najvažnijeg klasika srpske glazbe, ostvarenje je velike produhovljene snage i visoke umjetničke razine u repertoaru pravoslavne glazbene baštine. Mješoviti zbor a capella i bariton solo koji pjeva Jektenije, recitative koje je skladao prof. Vojislav Ilić, u ovoj partituri nalazi nježnost pjevnih melodija, bogatstvo romantično nabujalih harmonija i snagu vjerničke duhovnosti.

    Sve je te značajke maestro Vladimir Kranjčević s Goranovcima, od prve izvedbe 5. lipnja 1975. godine u Crkvi Sv. Katarine na zagrebačkom Gornjem gradu, prepoznao kao vrijednosti koje je onda desetljećima kao osobitu ljepotu zborskoga skladnoglasja pronosio svijetom na brojnim nastupima diljem svijeta i čak dva puta snimio na nosačima zvuka. Kao solisti nastupali su baritoni Marijan Jurišić, Branko Blaće, Stanko Petrović, Vladimir Ruždjak i Nicolai Gedda, kao i Miroslav Živković, koji još uvijek impresivno izvodi tu solističku dionicu, što je pokazao i na nastupu o kojemu je ovdje riječ. Osobno se dobro sjećam prve izvedbe (davne) 1975. godine i posebno se sjećam stavka Tebe pojem, zborskoga sloga posebno ganutljive osjećajnosti koju je osjetila vjernička duša skladatelja Mokranjca.

    Upravo to ganuće lijepe glazbe u glasovno snažnoj i interpretativno pouzdanoj izvedbi sada već životno zrelih pjevača koji su poželjeli još jednom zapjevati pod vodstvom svojeg omiljenog dirigenta nedvojbeno su osjetili svi koji su sjedeći i stojeći pratili izvedbu. Jer, da nije bilo tako, pljesak ne bi bio tako glasan, gromoglasan, niti tako dug. I dobro je da su se u crkvi okupili isključivo ljubitelji glazbe i poklonici Goranovaca, bez bilo kojih dostojanstvenika i bez protokola po kojemu bi u prvim redovima morali sjediti neki slušatelji po službenoj dužnosti. Ne, okupili su se i zbili u sveopćoj gužvi građani hrvatske metropole, oni istinski i iskreni ljubitelji glazbe kako bi uživali u izvedbi i pozdravili maestra kojemu svi jednako želimo još mnoge godine života.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 13. ožujka 2017.

Piše:

Zdenka
Weber

kritike