Ogledne Slike s izložbe

Kavalir za klavirom, Lovro Pogorelić, klavir, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 8. ožujka 2017.

  • Lovro Pogorelić, arhivska fotografija

    Pod programskim nazivom koncerta Kavalir za klavirom Lovro Pogorelić je nastupom u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru sročio kraljevsku čestitku za Međunarodni dan žena Zadru u kojem je rado viđeni gost. Uz Zadarsku županiju Lovru Pogorelića vezuje paško obiteljsko podrijetlo, a važnost njegova PagArtFestivala nakon gotovo dvadeset godina postojanja ne treba posebno pojašnjavati. Lovri Pogoreliću u Hrvatskoj, a i izvan nje, nije potrebno pokazivanje i/ili dokazivanje: ovaj ingeniozni umjetnik od formata posjeduje zavidnu nutarnju puninu koju sa sobom donose zrele godine, a koje su u sretnom suglasju sa superiornom tehničkom spremom. Kao ni njegov životopis, niti tehničku spremu Lovre Pogorelića nije potrebno opisivati – ona se podrazumijeva. Njegov položaj na našem sve razgranatijem pijanističkom obzorju ne može ugroziti niti jedan novi, blistavi talent. Prije bi se reklo da je Lovro Pogorelić jedna od referentnih točki suvremenog hrvatskog pijanizma. Takvog je umjetnika užitak slušati, bez obzira kojem se repertoaru okreće: Brahmsu, Lisztu, Chopinu ili, kao na ovom koncertu, ruskim autorima.

    Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskoga i Prokofjevljeva Sonata u B-duru, br. 8, op. 84 dovoljno su popularne i poznate skladbe koje uvijek iznova slušatelja iznenađuju svojom slojevitošću. Lovro Pogorelić je samosvojni i samosvjesni pijanist širokih intelektualnih obzorja koji suvereno ulazi u iščitavanja skrivenih slojeva partitura i vrlo pomno izbjegava ikakve interpretativne copy-paste-pristupe. Šarolikost Slika u njegovoj je izvedbi tako precizno, suptilno i maštovito raščlanjena da bi se mogla i prečuti činjenica nasušne potrebe za novim koncertnim klavirom u Zadru. Ali vrijedi i obrnuto: kako bi tek pod prstima ovakvog interpreta prštao Balet pilića u ljusci ili odzvanjale mračne praslavenske slike Kolibe babe Jage i moćni povratak na Velika vrata Kijeva – samo kad bismo u Zadru imali kvalitetniji instrument.

    Prokofjevljeva Osma sonata u izvedbi Lovre Pogorelića plijeni prvenstveno eteričnošću i refleksivnošću te vrlo suzdržanim pokretima u prvom stavku, kojima besprijekorno suprotstavlja kasniju dramatičnost i voluminoznost gotovo simfonijskog karaktera. Rukopis Lovre Pogorelića ozbiljan je, staložen i suveren; iz fokusa mu ne izmiče niti jedan detalj (dapače, otkriva brojne pojedinosti koje prosječni pijanisti ne primjećuju!), usredotočen je upravo na trenutak koji traje, a opet njeguje jasan odnos detalja prema cjelini. Nakon vrhunskog koncerta Andreasa Scholla i Edina Karamazova u Kneževoj palači, ugodno je nastaviti praksu vrhunskog koncerta kojemu ovaj svakako pripada.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 4. travnja 2017.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike