Boulezovo djelo živi!

Ciklus koncerata Cantus & Lauba: Boulez est mort?!, dir. Ivan Jošip Skender, Lauba, Zagreb, 13. ožujka 2017.

  • Ivan Josip Skender i Cantus Ansambl, foto: facebook

    Posljednji koncert iz malog četverodijelnog ovosezonskog ciklusa Cantus Ansambla, ovaj put ponovno u bivšem tvorničkom prostoru, črnomerečkoj Laubi koja se sve više etablira i kao izložbeni i koncertni prostor, posvećen je djeliću opusa Pierrea Bouleza (1925-2016) uz, kao i uvijek, efektno provokativan naslov Boulez est mort?!. Je li Boulez mrtav pita se nakon nedavnog Cantusovog projekta All About Iannis, posvećenog Iannisu Xenakisu – potpuno različitim, utjecajnim i osobitim velikana glazbe 20. stoljeća. Ni jedan niti drugi naziv koncerata Cantus Ansambla ne treba doslovno shvatiti. Ni u Xenakis-projektu o arhitektu i skladatelju Iannisu – od izložbenog prostora Orisa, subotnje jutarnje špice u Hrvatskom glazbenom zavodu u diskusiji relevantnih sudionika, nije se moglo niti trebalo doznati sve, odnosno All About Iannis. Nije trebalo ni na Boulezovoj večeri, gozbi sveprisutne organizacije materijala godinu dana nakon njegove smrti.
    Filip Fak, foto: facebook
    Večer je otvorilo Boulezovih dvanaest klavirskih bilješki, 12 Notations u pomnom čitanju i izvedbi Filipa Faka. Nastale su u prvim mjesecima poraća 1945. godine, a u njima tada tek dvadesetogodišnji skladatelj stvara karakteristične zametke svojih tekstura. Zbirka tuceta različitih glazbenih zamisli, jasno artikuliranih skica u dvanaest tonskoj tehnici naglašava udaraljkaški aspekt instrumenta, a dogodi se odmjerenom gestom i poneki otklon prema poetičnosti. Slijedila je energična i komprimirana Sonata za flautu i klavir, datirana tek godinu dana nakon Notationes s teško prispodobivim i zornim umijećem Danija Bošnjaka u koncentriranoj suradnji s Mijom Elezović za klavirom.

    Dérive 1 za komorni sastav flaute, klarineta, violine, violončela, vibrafona i klavira iz osamdesetih godina upozorio je na Boulezove tada buntovničke postulate otprije četiri desetljeća, ovaj put razrađene u vrlo decentnoj i izrazitoj kombinaciji boja. Sklad su ostvarili flautist Dani Bošnjak, klarinetist Danijel Martinović, violinist Ivan Novinc, violončelist Jasen Chelfi i pijanist Borjan Oliver. Naznačeni odmor u tiskanom programu nitko nije sasvim ozbiljno shvatio pa se koncert nastavio oglednim Boulezovim djelom Čekić bez gospodara (Le Marteau sans Maître) u kojem je upotrijebio stihove pjesnika Renéa Chara. Opušteniji odnos prema strogosti serijalizma pedesetih je godina očito razveselio čekić. No i bez gospodara, nije lupao nasumce: sve je pod razumnim, angažiranim i kontroliranim vodstvom Ivana Josipa Skendera.
    Mia Elezović i Deni Bošnjak, foto: facebook
    Još jedan gospodar(ica) izvedbe Boulezova oglednog opusa bio je puni glas Martine Borse, nadasve izražajnog izgovora stihova uz pažljivi Cantus Ansambl. Koncert je pružio dobar uvid u dio opusa skladatelja, promišljenog organizatora, ali i iznimnog dirigenta Pierrea Bouleza. To što su se gnuovi izrađeni od tvrdog kartona sa samostalne izložbe Roberta Jozića u prostoru Laube iz zaštitničkog, obrambenog kruga kod Xenakisa do Bouleza, otputili prema izlazu, može biti i putokaz prema sljedećem sastanku s Cantus Ansamblom na Biennalu u ZKM-u.

    © Maja Stanetti, KLASIKa.hr, 5. travnja 2017.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike