Nadahnuta izvedba

63. koncertna sezona Zagrebačkih solista, gost: Aljoša Jurinić, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 15. ožujka 2017.

  • Zagrebački solisti, arhivska fotografija, foto: © Mirko Cvjetko, 2017.

    Zagrebačku koncertnu publiku privuklo je u Hrvatski glazbeni zavod na koncert ovogodišnjeg ciklusa Zagrebačkih solista sigurno i ime mladoga pijanista Aljoše Jurinića čija je popularnost u usponu nakon ulaska u završnicu Natjecanja Chopin 2015. godine. U program prvoga dijela koncerta 15. ožujka 2017. uvrstili su dvije skladbe Wolfganga Amadeusa Mozarta, a drugi dio pripao je – sukladno uhodanoj koncepciji posljednjih nekoliko sezona – odabranoj skladbi u obradi umjetničkoga voditelja Sretena Krstića za gudački ansambl. Poznati, popularni i opuštajući trostavačni Mozartov Divertimento u D-duru, KV 136 odsvirali su Zagrebački solisti tečno, nadahnuto i jednako izražajno prilagodivši se odabranim brzim tempima u okvirnim stavcima i polaganome ugođaju srednjeg Adagia.

    Wolfgang Amadeus Mozart sam je najčešće svirao solističku dionicu u svojim koncertima za klavir i orkestar preuzimajući i ulogu dirigenta. Koncert za klavir i orkestar br. 23 u A-duru, KV 488 dovršio je Mozart početkom ožujka 1786. godine nastupivši, čini se, kao solist na praizvedbi u Beču tijekom istoga mjeseca. Taj Mozartov Koncert izveden je na koncertu Zagrebačkih solista primjereno izvođačkoj praksi klasičnoga stila pa se tako pijanist Aljoša Jurinić našao i u ulozi ravnatelja cjelokupne izvedbe. U tri stavka klasičnoga rasporeda (brzi – polagani – brzi) dao je Mozart mogućnost solistu za klavirom da pokaže svoje sviračke vještine kao i suradnju u stalnome dijalogu s orkestrom.
    Aljoša Jurinić, arhivska fotografija, screenshot Youtube
    Sviranje Aljoše Jurinića odlikovalo je neupitno rješavanje svih tehničkih pretpostavki, dobra artikulacija i lakoća udara, primjerena pedalizacija, muzikalnost i dobra suradnja s pratećim orkestrom u odabiru dinamičkih vrijednosti. Iznimno brz tempo u trećem stavku Allegro assai nije utjecao na atraktivnost i cjelovitost izvedbe koju je publika nagradila pljeskom, a mladi pijanist odgovorio s dva dodatka – dinamički prigušenim, koloristički raznolikim Sanjarenjem Claudea Debussyja i Mazurkom u B-duru, op. 17, br. 1 Frédérica Chopina.

    U drugome dijelu koncerta potvrdili su Zagrebački solisti u drugome samostalnom nastupu sve odlike ansambla u kome se sviračke vještine pojedinaca stapaju u skladno sviranje većeg sastava. Za ovaj koncert odabrao je Sreten Krstić Klavirski trio u g-molu, op. 15 Bedřicha Smetane, prvo skladateljevo značajnije komorno djelo iz 1855. godine, obilježeno sjetnim ugođajem tematske građe svih triju stavaka, raspoređene kroz sve dionice gudača. Spretnim raščlanjivanjem melodijske i harmonijske komponente (prisutne najviše u dionici klavira) postigao je Sreten Krstić u svojoj obradi njihov optimalni odnos u tonskome opsegu gudačkih instrumenata. Pred Zagrebačke soliste postavljeni su prije svega visoki tehnički zahtjevi koje su svi članovi besprijekorno svladali ostvarivši upečatljivu izvedbu u velikome rasponu dinamičkih vrijednosti pa je tako i ovaj koncert Zagrebačkih solista pokazao sve odlike njihovoga komornog muziciranja.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 31. ožujka 2017.

kritike